Kraj ere uglja u Novoj Engleskoj: Tri godine pre roka, zatvorena poslednja termoelektrana

Uprkos političkim pokušajima Trampove administracije da se industrija fosilnih goriva održi, ekonomska realnost je presudila: Nova Engleska je svoju poslednju termoelektranu na ugalj zatvorila tri godine pre roka, potvrđujući nepovratan trend dekarbonizacije

27/10/2025 autorka: Jelena Kozbašić
0
Foto: Flickr / Josh Graciano

Poslednja termoelektrana na ugalj u Novoj Engleskoj prestala je sa radom, rasvetljavajući njenu ekonomsku neodrživost. U pitanju je postrojenje Merrimack Station u Nju Hempširu, zatvoreno u septembru ove godine – tri godine pre roka.

Termoelektrana je snabdevala Novu Englesku strujom još od šezdesetih godina prošlog veka. Ali kako je finansijska opravdanost uglja bledela, a ekološki rizici se nagomilavali, oslanjanje na ovaj prljavi energent na severoistoku Sjedinjenih Američkih Država (SAD) približilo se kraju.

„Kraj uglja je stvaran, i ovde je”, izjavila je Ketrin Korkeri, direktorka ogranka u neprofitnoj organizaciji Sierra Club New Hampshire, dodajući da su svi „zaista uzbuđeni zbog sledećeg poglavlja”.

Sledeće poglavlje već je isplanirano: vlasnik planira da lokaciju Merrimack Station-a pretvori u solarnu elektranu i baterijsko skladište energije, koristeći postojeću infrastrukturu za priključenje na mrežu.

Zatvaranje je poranilo tri godine

Vlasnik termoelektrane Merrimack Station zvanično je obustavio rad 12. septembra 2025. Nagodba između kompanije i ekoloških organizacija, postignuta prošle godine, zahtevala je da se zbog navodnog kršenja Zakona o čistoj vodi postrojenje zatvori tek 2028.

Međutim, odlazak poslednje termoelektrane u penziju je poranio. Ovo potvrđuje da je ugalj postao ekonomski neodrživ u regionu Nove Engleske koji čine savezne države Mejn, Vermont, Nju Hempšir, Masačusets, Rod Ajlend i Konektikat.

„U Novoj Engleskoj ugalj se suočava sa izazovima već dvadeset godina”, rekao je Dan Dolan, predsednik Udruženja proizvođača električne energije Nove Engleske. „Tržište više ne može da održi i opravda ovakve vrste postrojenja.”

Iako je instalisana snaga postrojenja bila 438 megavata, stvarna proizvodnja je kontinuirano opadala u protekle dve decenije.

Dok je početkom 2000-ih radilo sa 70-80% kapaciteta, postrojenje Merrimack Station u poslednjih šest godina nije prešlo 8%, radeći samo tokom perioda vršne potražnje za strujom.

Dolan je medijima objasnio da starijim, većim elektranama na ugalj poput ove treba mnogo vremena da se pokrenu, iako rade samo u vršnim periodima. Njihovo mesto u trenucima velike potrošnje sada su zauzele fleksibilnije gasne elektrane koje se brže uključuju.

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

U periodu od 2007. do 2017. godine, potrošnja uglja širom Nove Engleske opala je za preko 90%, potisnuta jeftinijim prirodnim gasom, ali i rastom obnovljivih izvora.

Posledično, uticaj prve zime bez uglja na elektroenergetsku mrežu biće minimalan. Prema podacima neprofitne organizacije ISO New England, poslednja termoelektrana u Novoj Engleskoj proizvela je tek 0,22% regionalne struje u 2024. godini. Taj nedostatak se može nadoknaditi korišćenjem obnovljivih izvora, gasa ili uvozom električne energije iz susednih država.

Analitičari ističu da je odluka o zatvaranju postrojenja Merrimack Station snažan pokazatelj nepovratnog trenda: uprkos političkoj podršci u SAD-u, ekonomska realnost i tržišne sile sve brže guraju energetski sektor ka obnovljivim izvorima.

Za razliku od SAD-a, koji je pod predsednikom Donaldom Trampom pokušao da uspori trend dekarbonizacije, mnoge evropske zemlje već su uspešno napustile ugalj uključujući Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Donald Tramp, sezona druga: Povratak klimatskog skepticizma u vrh američke politike
Komentari (0)

OSTAVI KOMENTAR