Slobodan Sovilj: Reforma RHMZ zahteva sagledavanje šireg institucionalnog okvira

Odgovor meteorologa Slobodana Sovilja, načelnika Nacionalnog centra za hidrometeorološki sistem rane najave i upozorenja, na tekst dr Ane Vuković Vimić o stanju u RHMZ

17/11/2026 autor: Slobodan Sovilj
0
FOTO: Markoshcp / Wikimedia Commons

Napomena: Ovaj tekst predstavlja lični stručni osvrt autora, zasnovan na njegovom profesionalnom iskustvu, stručnoj analizi i javno dostupnim informacijama. Izneti stavovi i ocene isključivo su stavovi autora i ne predstavljaju zvanično saopštenje niti stavove Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Tekst dr Ane Vuković Vimić „Problemi u RHMZ neće biti rešeni samo hapšenjem nekadašnjeg direktora“, objavljen 13. novembra 2026. godine na portalu Klima101, predstavlja povod za širu raspravu o stanju, funkcionisanju i budućem razvoju Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Pitanja kadrovske politike, osmatračke infrastrukture, naučno-tehnološkog razvoja, kvaliteta meteoroloških i hidroloških usluga i komunikacije sa javnošću nesumnjivo zaslužuju posebnu pažnju, naročito imajući u vidu sve značajniju ulogu nacionalnih hidrometeoroloških službi u uslovima klimatskih promena.

Za potpunije razumevanje problema sa kojima se RHMZ suočava, međutim, neophodno je sagledati i širi društveni, zakonodavni i institucionalni okvir u kojem je Zavod obavljao svoje nadležnosti tokom prethodnih godina i decenija.

Takav pristup podrazumeva jasnije razgraničenje odgovornosti državnih organa, rukovodstva institucije i njenih organizacionih jedinica, kao i objektivnu ocenu rezultata ostvarenih u postojećim uslovima.

Analiza koja je pretežno usmerena na nedostatke, nerealizovane razvojne mogućnosti i upravljačke propuste, bez podjednako temeljne ocene kontinuiteta i kvaliteta operativnog rada, može stvoriti nepotpunu predstavu o stvarnom funkcionisanju nacionalne hidrometeorološke službe.

Ovo je posebno važno kada se ima u vidu da RHMZ, uprkos dugogodišnjim kadrovskim, finansijskim i organizacionim ograničenjima, neprekidno obavlja poslove od neposrednog značaja za bezbednost stanovništva, privredu i funkcionisanje državnih sistema.

„Neophodno je utvrditi u kojoj meri su razvoj i funkcionisanje institucije bili uslovljeni državnom politikom zapošljavanja, budžetskim ograničenjima, zakonskim rešenjima i drugim okolnostima na koje RHMZ nije mogao samostalno da utiče”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Problemi nedovoljnog ulaganja u stručne kadrove, infrastrukturu, tehnološki razvoj i institucionalne kapacitete nisu svojstveni isključivo RHMZ-u. Oni se moraju posmatrati i kao deo širih procesa koji su tokom prethodnih decenija oblikovali rad javnog sektora u Srbiji.

U tom smislu, razmatranje budućnosti RHMZ-a ne može se ograničiti na ocenu rada jednog rukovodstva ili pojedinačnih organizacionih rešenja. Ono nužno otvara i pitanje sposobnosti države da izgradi institucionalni sistem zasnovan na jasnoj raspodeli nadležnosti, dugoročnom planiranju, stručnim kriterijumima, transparentnom odlučivanju i odgovornosti na svim nivoima.

Odgovornost rukovodstva za donete odluke i eventualne propuste nesumnjivo mora biti predmet objektivne analize. Istovremeno, neophodno je utvrditi u kojoj meri su razvoj i funkcionisanje institucije bili uslovljeni državnom politikom zapošljavanja, budžetskim ograničenjima, zakonskim rešenjima i drugim okolnostima na koje RHMZ nije mogao samostalno da utiče.

Kao što se stabilnost građevine ne može procenjivati isključivo na osnovu pukotina na njenim zidovima, bez ispitivanja temelja na kojima počiva, tako se ni stanje jedne državne institucije ne može u potpunosti razumeti bez analize sistema u kojem ona funkcioniše.

Upravo takav, sveobuhvatan pristup predstavlja neophodnu osnovu za utvrđivanje odgovornosti, definisanje razvojnih prioriteta i sprovođenje održivih reformi nacionalne hidrometeorološke službe.

Kadrovska politika i dugogodišnji gubitak stručnog potencijala

Jedan od najozbiljnijih problema sa kojima se RHMZ suočava jeste višegodišnje smanjenje raspoloživih stručnih kadrova, naročito u oblastima koje zahtevaju specijalizovana znanja i dugogodišnje profesionalno iskustvo.

Uzroci takvog stanja višestruki su i ne mogu se svesti samo na ograničene mogućnosti napredovanja u platnim razredima ili pojedinačna organizaciona rešenja.

Položaj RHMZ-a na tržištu rada već dugo karakteriše nedovoljna konkurentnost zarada u odnosu na druge poslodavce koji angažuju meteorološke stručnjake. Organizacije poput SMATSA, kao i pojedini poslodavci u privatnom i međunarodnom sektoru, imaju mogućnost da ponude znatno povoljnije materijalne uslove i drugačije perspektive profesionalnog razvoja.

Tokom prethodne decenije zabeleženi su odlasci mladih meteorologa koji su profesionalnu budućnost potražili van RHMZ-a, uključujući i zapošljavanje u inostranstvu. Pored zarada, na takve odluke mogli su uticati i tehnički uslovi rada, dostupnost savremenih softverskih rešenja, mogućnosti stručnog usavršavanja i perspektive dugoročnog profesionalnog razvoja.

„Tokom prethodne decenije zabeleženi su odlasci mladih meteorologa koji su profesionalnu budućnost potražili van RHMZ-a, uključujući i zapošljavanje u inostranstvu”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Istovremeno, penzionisanje iskusnijih zaposlenih otvorilo je problem prenošenja stručnog znanja i obezbeđivanja kadrovskog kontinuiteta.

Ovi procesi odvijali su se u uslovima višegodišnjih ograničenja zapošljavanja u javnom sektoru, zbog čega nadoknađivanje izgubljenih kadrovskih kapaciteta nije zavisilo isključivo od potreba i odluka samog Zavoda.

Zato bi sveobuhvatna analiza kadrovske politike morala da obuhvati kretanje broja zaposlenih, starosnu i kvalifikacionu strukturu, razloge odlazaka, broj odobrenih novih zapošljavanja, kao i odnos zarada u RHMZ-u prema drugim relevantnim poslodavcima.

Podjednako je važno utvrditi koje je mere rukovodstvo moglo samostalno da preduzme radi zadržavanja stručnjaka, a koje su zahtevale saglasnost i odluke nadležnih državnih organa.

Održiva kadrovska politika nacionalne hidrometeorološke službe ne može se zasnivati na pretpostavci da će stručnjaci trajno prihvatati znatno nepovoljnije uslove rada od onih koji su dostupni u drugim delovima meteorološke struke.

Zadržavanje i razvoj stručnih kadrova zato moraju postati deo dugoročne državne politike, a ne pitanje koje se rešava isključivo u okviru raspoloživih organizacionih mogućnosti pojedine institucije.

Razvojni ciljevi i pitanje odgovornosti za njihovo finansiranje

Ukoliko se od nacionalne hidrometeorološke službe očekuje primena sve složenijih prognostičkih sistema, unapređenje osmatranja i razvoj digitalnih usluga, onda odgovarajuća ulaganja moraju predstavljati sastavni deo državne politike u ovoj oblasti.

Istovremeno, odgovornost rukovodstva ogleda se u pravovremenom prepoznavanju razvojnih potreba, izradi kvalitetnih projekata, obrazlaganju finansijskih zahteva, određivanju prioriteta i racionalnom korišćenju odobrenih sredstava.

Tek analizom oba aspekta moguće je utvrditi stvarne razloge nerealizovanih razvojnih aktivnosti.

Posebno je važno imati u vidu da ulaganje u nacionalnu hidrometeorološku službu nije samo ulaganje u jednu državnu instituciju. Ono predstavlja ulaganje u javnu bezbednost, upravljanje vodnim resursima, poljoprivredu, saobraćaj, energetiku, zaštitu životne sredine i druge oblasti u kojima kvalitet hidrometeoroloških informacija neposredno utiče na donošenje odluka.

Dugoročni razvoj ove delatnosti zato zahteva stabilan model finansiranja, jasno definisane prioritete i institucionalni kontinuitet koji neće zavisiti od čestih promena rukovodstva ili kratkoročnih budžetskih okolnosti.

Pored toga, ozbiljna analiza mora razlikovati razvojne projekte koji nisu bili pokrenuti, one koji nisu dobili potrebna sredstva i one čija realizacija nije bila uspešna uprkos obezbeđenim uslovima. Za svaku od ovih situacija odgovornost može biti različita.

Ocenjivati isključivo krajnji rezultat, bez utvrđivanja nadležnosti, raspoloživih sredstava i okolnosti u kojima su odluke donošene, značilo bi zameniti institucionalnu analizu pojednostavljenim zaključcima.

„Ozbiljna analiza mora razlikovati razvojne projekte koji nisu bili pokrenuti, one koji nisu dobili potrebna sredstva i one čija realizacija nije bila uspešna uprkos obezbeđenim uslovima”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Sistem upozoravanja i iskustva iz oluja 2023. godine

Razmatranje kvaliteta meteoroloških upozorenja dobija poseban značaj kada je reč o opasnim vremenskim pojavama koje mogu neposredno ugroziti stanovništvo, materijalna dobra i funkcionisanje infrastrukture.

Snažne oluje koje su pogodile Srbiju tokom jula 2023. godine predstavljaju važan primer za analizu uspešnosti sistema ranog upozoravanja.

U javnosti su se nakon tih događaja otvorila pitanja blagovremenosti prognoza, preciznosti upozorenja i načina na koji su građani bili informisani o očekivanim nepogodama.

U tom kontekstu važno je ukazati na činjenicu da je RHMZ pre nastupanja nepogoda izdavao odgovarajuće meteorološke informacije i upozorenja.

Preliminarnim upozorenjem od 17. jula 2023. godine najavljena je mogućnost snažnih nepogoda u narednom periodu. Upozorenja su 19. jula dodatno konkretizovana, nakon čega su, u skladu sa razvojem meteorološke situacije, izdavana i hitna upozorenja na opasne vremenske pojave.

O hronologiji izdavanja upozorenja i tadašnjem funkcionisanju sistema javnost je informisana i neposredno nakon događaja.

Navedene okolnosti ne isključuju potrebu za detaljnom analizom kvaliteta prognoza, prostorne preciznosti upozorenja, njihove razumljivosti ili mogućnosti za dodatno unapređenje sistema.

„Kao rezultat saradnje više državnih institucija, nadležnih službi i telekomunikacionih operatora, 15. septembra 2024. godine uspostavljen je sistem za prenos hitnih informacija građanima putem SMS poruka”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Naprotiv, upravo su iskustva iz nepogoda 2023. godine dodatno ukazala na potrebu da se postojeći sistem ranih najava i upozorenja dopuni savremenim mehanizmima neposrednog obaveštavanja stanovništva.

Kao rezultat saradnje više državnih institucija, nadležnih službi i telekomunikacionih operatora, 15. septembra 2024. godine uspostavljen je sistem za prenos hitnih informacija građanima putem SMS poruka, čime je omogućeno da upozorenja o neposrednim opasnostima budu dostavljana korisnicima mobilnih telefona na ugroženom području.

Ovo predstavlja značajan iskorak u razvoju nacionalnog sistema ranog upozoravanja, naročito imajući u vidu da izdavanje meteorološkog upozorenja i njegovo neposredno dostavljanje građanima predstavljaju povezane, ali organizaciono i tehnički različite aktivnosti.

Naredni važan korak mora biti realizacija ranije planiranog uvođenja CBS tehnologije (Cell Broadcast System), koja bi omogućila brže i efikasnije dostavljanje upozorenja mobilnim telefonima na određenom geografskom području, uz odgovarajući signal za privlačenje pažnje korisnika.

Iako je uvođenje ovog sistema bilo planirano, ono još nije realizovano, zbog čega je neophodno da nadležne institucije obezbede uslove za njegovo što skorije uspostavljanje, uz očuvanje postojećeg SMS kanala kao dopunskog načina obaveštavanja.

Razvoj sistema ranog upozoravanja mora se posmatrati kao kontinuiran proces unapređenja, u kojem se već ostvareni rezultati objektivno vrednuju, postojeći nedostaci otklanjaju, a nove tehnološke mogućnosti sistematski uvode u operativnu primenu.

Javna komunikacija kao važan deo savremene hidrometeorološke službe

Savremena nacionalna hidrometeorološka služba ne može se posmatrati isključivo kroz sposobnost prikupljanja podataka i izrade stručnih informacija. Podjednako je važno da te informacije budu blagovremeno, razumljivo i jednostavno dostupne korisnicima kojima su namenjene.

U tom pogledu postoji značajan prostor za unapređenje načina komunikacije RHMZ-a sa javnošću.

Internet prezentacija Zavoda godinama predstavlja važan izvor meteoroloških, hidroloških, agrometeoroloških, klimatoloških i drugih stručnih informacija.

Sadržaj takve prezentacije pokazuje širinu delatnosti nacionalne hidrometeorološke službe i obim produkata koje ona izrađuje.

Međutim, savremene potrebe korisnika zahtevaju da se postojeći načini informisanja dopune funkcionalnijim i pristupačnijim digitalnim rešenjima.

Razvoj mobilne aplikacije, prostorno prilagođenih prognoza i upozorenja, automatskih obaveštenja o opasnim pojavama, digitalnih servisa i jednostavnijeg pristupa podacima mogao bi znatno da unapredi neposrednu komunikaciju sa građanima.

Istovremeno, potrebno je jasno razlikovati dostupnost zvaničnih informacija od medijske prezentacije tih informacija. Objavljivanje prognoze, biltena ili upozorenja predstavlja jednu aktivnost, dok njihovo dodatno tumačenje u televizijskom programu predstavlja drugu.

Obe aktivnosti mogu biti korisne, ali se ne mogu poistovetiti niti se nedostatak jedne može automatski tumačiti kao odsustvo druge.

„Objavljivanje prognoze, biltena ili upozorenja predstavlja jednu aktivnost, dok njihovo dodatno tumačenje u televizijskom programu predstavlja drugu”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Odgovornost medija u prenošenju meteoroloških informacija

Rasprava o kvalitetu informisanja građana ne može biti potpuna bez ozbiljnog preispitivanja odgovornosti medija u oblikovanju javnog razumevanja vremenskih prilika, klimatskih procesa i rizika od opasnih meteoroloških pojava.

Meteorologija je tokom prethodnih godina postala jedna od izuzetno zastupljenih tema u domaćem medijskom prostoru. Vremenske prilike, toplotni talasi, oluje, obilne padavine i drugi meteorološki događaji svakodnevno su prisutni u informativnim emisijama, na internet portalima i društvenim mrežama.

Takvo interesovanje moglo bi da ima izuzetno pozitivan značaj kada bi bilo praćeno doslednim poštovanjem stručnih činjenica, tačnim prenošenjem informacija i odgovornim predstavljanjem meteoroloških rizika.

Međutim, u delu domaćeg medijskog prostora razvijena je praksa u kojoj se vremenske prilike sve češće predstavljaju kroz senzacionalističke naslove, dramatizovane najave i procene koje nisu srazmerne stvarnoj meteorološkoj opasnosti.

Pojave koje pripadaju uobičajenoj vremenskoj promenljivosti neretko dobijaju obeležja vanrednih događaja, dok se najave opasnih pojava ponekad predstavljaju na način koji ne odgovara ni njihovoj verovatnoći ni stvarnom stepenu rizika.

„U delu domaćeg medijskog prostora razvijena je praksa u kojoj se vremenske prilike sve češće predstavljaju kroz senzacionalističke naslove, dramatizovane najave i procene koje nisu srazmerne stvarnoj meteorološkoj opasnosti”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Posebno zabrinjava korišćenje stručnih izraza izvan njihovog meteorološkog značenja, kao i predstavljanje pojedinačnih prognostičkih procena kao zvaničnih upozorenja, čak i u situacijama kada takva upozorenja nisu izdata.

Meteorološko upozorenje nije medijski naslov, već stručna informacija zasnovana na definisanim kriterijumima, proceni rizika i utvrđenim postupcima izdavanja. Njegova ozbiljnost ne sme zavisiti od dramatičnosti načina na koji će biti predstavljeno javnosti.

Kada se gotovo svaka promena vremena opisuje kao ekstremna, opasna ili istorijska, postepeno se gubi razlika između uobičajenih vremenskih prilika i događaja koji zaista zahtevaju povećan oprez stanovništva.

Posledice takve prakse prevazilaze pitanje kvaliteta novinarskog izražavanja.

Preterivanje u predstavljanju vremenskih opasnosti može da dovede do stvaranja nerealnih očekivanja, nepotrebnog uznemiravanja građana i, dugoročno, smanjenja poverenja u zvanične meteorološke informacije.

Jednako je problematična i nedovoljna pažnja koja se ponekad posvećuje stvarnim, pravovremeno izdatim upozorenjima, naročito ako ona ne odgovaraju uređivačkim očekivanjima ili nisu predstavljena kroz atraktivan televizijski sadržaj.

Takva neujednačenost u informisanju može biti posebno štetna za funkcionisanje sistema ranog upozoravanja.

„Pored nastojanja da se mediji edukuju, u prethodnim godinama bilo je neophodno i neposredno reagovati na slučajeve pogrešnog predstavljanja zvaničnih meteoroloških informacija”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Važno je istaći da RHMZ nije ostao pasivan u nastojanjima da unapredi saradnju sa medijima.

Još 14. i 15. novembra 2016. godine, u okviru međunarodnog projekta „NAJAVA – faza II“, organizovan je stručni skup posvećen ulozi medija u prevenciji rizika od prirodnih nepogoda i odgovornom prenošenju informacija od nadležnih institucija do građana.

Iako je skup organizovan uz međunarodnu podršku, prema neposrednom profesionalnom sećanju, interesovanje predstavnika medija bilo je izuzetno skromno: svega nekoliko novinara prisustvovalo je njegovom početku, dok je jedino predstavnik RTS-a ostao do završetka.

Ovo iskustvo otvara pitanje spremnosti samih medija da aktivno učestvuju u unapređenju sistema javnog informisanja o meteorološkim rizicima.

Pored nastojanja da se mediji edukuju, u prethodnim godinama bilo je neophodno i neposredno reagovati na slučajeve pogrešnog predstavljanja zvaničnih meteoroloških informacija.

Jedan od dokumentovanih primera predstavlja obraćanje redakciji portala „Alo“ u januaru 2025. godine, nakon što je redovna meteorološka najava RHMZ-a predstavljena senzacionalističkim naslovom koji je ukazivao na neposredno predstojeće nevreme, iako sadržaj zvanične informacije nije opravdavao takvo tumačenje. 

Nakon upućene reakcije usledila je izmena naslova, ali ovakvi slučajevi ukazuju na širi problem: odgovornost za tačno informisanje građana ne završava se objavljivanjem zvaničnog saopštenja, već podrazumeva i njegovo verodostojno prenošenje. Zbog toga je neophodno da mediji, pored zahteva za većom dostupnošću stručnjaka, pokažu i veću spremnost za profesionalno usavršavanje, proveru informacija i poštovanje stručnih kriterijuma.

Razvoj digitalnih platformi istovremeno je omogućio velikom broju pojedinaca i organizacija da javno objavljuju meteorološke prognoze, komentare i procene. To samo po sebi ne mora biti problematično. Naprotiv, popularizacija meteorologije i širenje znanja mogu imati značajnu obrazovnu vrednost.

Međutim, neophodno je jasno razlikovati stručne analize, amaterske prognoze, medijske komentare i zvanična meteorološka upozorenja koja se izdaju u okviru zakonom utvrđenih nadležnosti.

„Mediji koji od nacionalne hidrometeorološke službe opravdano očekuju tačnost, blagovremenost i profesionalnu odgovornost moraju iste standarde da primenjuju i na sopstveni način izveštavanja o meteorološkim pojavama”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Sloboda objavljivanja meteoroloških informacija ne podrazumeva da svaka prognoza ima isti stručni osnov, stepen proverljivosti ili institucionalnu odgovornost.

Upravo zato izbor medijskih sagovornika mora biti zasnovan na relevantnim kompetencijama, a ne isključivo na njihovoj raspoloživosti, medijskoj prepoznatljivosti ili spremnosti da iznose kategorične tvrdnje.

Posebno je neprihvatljivo kada se nedostatak proverenih informacija nadoknađuje izjavama osoba čija stručnost nije jasno predstavljena ili čije procene nisu zasnovane na odgovarajućim meteorološkim metodama.

Pri tome, činjenica da neko nije zaposlen u nacionalnoj službi ne dovodi automatski u pitanje njegovu stručnost, kao što ni samo formalno obrazovanje ili prethodno radno iskustvo ne garantuju ispravnost svake javno iznete procene.

Odlučujući kriterijumi moraju biti kompetentnost, metodološka utemeljenost, profesionalna odgovornost i jasno predstavljanje izvora informacija.

Mediji koji od nacionalne hidrometeorološke službe opravdano očekuju tačnost, blagovremenost i profesionalnu odgovornost moraju iste standarde da primenjuju i na sopstveni način izveštavanja o meteorološkim pojavama.

Nije opravdano da se od stručnih institucija zahtevaju najviši standardi pouzdanosti, dok se istovremeno u medijskom prostoru tolerišu proizvoljne procene, neprecizni naslovi i pogrešno predstavljanje zvaničnih upozorenja.

Odgovornost za kvalitet javnog informisanja zato ne može biti prebačena isključivo na nacionalnu hidrometeorološku službu. Ona mora biti podeljena između institucija koje izrađuju stručne informacije, medija koji ih prenose i svih drugih učesnika koji javno tumače meteorološke pojave.

Razvoj takve kulture informisanja zahteva jasne profesionalne standarde, veću odgovornost uređivačkih politika i dosledno poštovanje razlike između naučno zasnovanih informacija i sadržaja čiji je primarni cilj privlačenje pažnje publike.

„Nije opravdano da se od stručnih institucija zahtevaju najviši standardi pouzdanosti, dok se istovremeno u medijskom prostoru tolerišu proizvoljne procene, neprecizni naslovi i pogrešno predstavljanje zvaničnih upozorenja”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Organizacija saradnje sa medijima i profesionalni položaj meteorologa 

U tekstu objavljenom na portalu Klima101, dr Ana Vuković Vimić iznosi ocenu da je prethodni model odobravanja medijskih nastupa zaposlenih u RHMZ-u, kako navodi, „onemogućilo medijima da dođu do pravovremenih informacija direktno od nadležne institucije”.

Ovakva ocena zahteva važno razjašnjenje, jer se njome nedovoljno razlikuju dostupnost zvaničnih meteoroloških informacija i organizacija neposrednih medijskih gostovanja zaposlenih.

Meteorološke prognoze, bilteni, najave, upozorenja i drugi javni produkti RHMZ-a nisu nastajali kao odgovor na pojedinačne medijske zahteve. Oni su izrađivani i objavljivani u okviru redovnog operativnog rada i zakonom utvrđenih nadležnosti.

Zvanične informacije o vremenskim prilikama i očekivanim opasnim pojavama bile su dostupne na internet prezentaciji Zavoda, nezavisno od toga da li je određeni meteorolog mogao ili želeo da gostuje u televizijskom programu.

U prethodnom periodu postojala je procedura prema kojoj su zahtevi za medijske nastupe dostavljani preko nadležnog lica za odnose sa javnošću, nakon čega je direktor određivao sagovornika za određenu temu.

Opravdanost takvog organizacionog rešenja može biti predmet rasprave, naročito sa stanovišta efikasnosti, operativne fleksibilnosti i profesionalne samostalnosti stručnih službi.

Međutim, postojanje procedure za odobravanje medijskog nastupa ne može se samo po sebi izjednačiti sa nedostupnošću meteoroloških informacija od javnog značaja.

„Zvanične informacije o vremenskim prilikama i očekivanim opasnim pojavama bile su dostupne na internet prezentaciji Zavoda, nezavisno od toga da li je određeni meteorolog mogao ili želeo da gostuje u televizijskom programu”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Na osnovu neposrednog profesionalnog iskustva, moguće je ukazati i na drugačiji, nedovoljno razmatran aspekt ovog problema.

U brojnim situacijama medijima su bile dostupne zvanične prognoze i upozorenja, a postojala je i mogućnost dostavljanja dodatnog pisanog objašnjenja ili telefonske izjave. Ipak, pojedine redakcije nisu prihvatale takve oblike komunikacije, već su insistirale na fizičkom prisustvu meteorologa u studiju ili neposrednom uključenju pred televizijskim kamerama.

U tim okolnostima, suštinski problem nije bio nedostatak informacija, već zahtev za određenim oblikom njihove medijske prezentacije.

Kada takav zahtev nije mogao biti ispunjen, pojedine redakcije su se opredeljivale za druge sagovornike, uključujući i lica bez odgovarajućih stručnih kvalifikacija.

Ova praksa otvara ozbiljno pitanje profesionalne odgovornosti medija.

Ako je verodostojna meteorološka informacija već dostupna, ali redakcija odbija da je koristi zato što uz nju ne može da obezbedi gosta pred kamerom, onda problem više nije isključivo u dostupnosti informacija, već i u načinu na koji medij definiše sopstvene informativne potrebe.

Naravno, neposredno obraćanje stručnjaka javnosti može biti veoma korisno. Televizijski nastupi, radio-intervjui i javna gostovanja mogu doprineti boljem razumevanju meteoroloških rizika, posebno tokom opasnih vremenskih situacija.

Međutim, potrebno je postaviti jasnu granicu između organizovanog informisanja javnosti kao dela institucionalnih nadležnosti i dodatnog medijskog angažovanja pojedinačnih stručnjaka.

„U praksi se od meteorologa neretko očekuje da tokom čitavog dana budu dostupni različitim redakcijama, da dolaze u televizijske studije u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim časovima, da učestvuju u brojnim programima i da neprekidno komentarišu vremenske prilike, često bez jasno utvrđenog obima obaveza, načina angažovanja ili pitanja naknade”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

U praksi se od meteorologa neretko očekuje da tokom čitavog dana budu dostupni različitim redakcijama, da dolaze u televizijske studije u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim časovima, da učestvuju u brojnim programima i da neprekidno komentarišu vremenske prilike, često bez jasno utvrđenog obima obaveza, načina angažovanja ili pitanja naknade.

Ovakva očekivanja posebno dolaze do izražaja tokom oluja, toplotnih talasa, obilnih snežnih padavina i drugih meteoroloških događaja koji izazivaju povećano interesovanje javnosti.

Pri tome se često zanemaruje činjenica da operativni meteorolozi već obavljaju složene i odgovorne stručne poslove koji zahtevaju neprekidno praćenje atmosferskih procesa, analizu podataka, izradu prognoza, izdavanje upozorenja i blagovremenu komunikaciju sa nadležnim institucijama.

Medijsko gostovanje nije uvek jednostavan nastavak tih aktivnosti. Ono zahteva dodatno vreme, pripremu, dostupnost i preuzimanje odgovornosti za javno izgovorenu stručnu ocenu.

Nije prihvatljivo da se profesionalna stručnost meteorologa podrazumeva kao neograničeno raspoloživ resurs koji mediji mogu koristiti u svakom trenutku, bez prethodno uređenih obaveza i uslova angažovanja.

Posebno je važno naglasiti da sposobnost kvalitetnog obavljanja meteoroloških poslova ne podrazumeva automatski i obavezu svakog zaposlenog da bude televizijski sagovornik.

Kvalitetan prognostičar, istraživač ili drugi meteorološki stručnjak ne mora istovremeno biti zainteresovan za redovno pojavljivanje u medijima, niti njegova profesionalna vrednost treba da bude procenjivana prema broju televizijskih nastupa.

„Kvalitetan prognostičar, istraživač ili drugi meteorološki stručnjak ne mora istovremeno biti zainteresovan za redovno pojavljivanje u medijima, niti njegova profesionalna vrednost treba da bude procenjivana prema broju televizijskih nastupa”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

S druge strane, pojedini učesnici medijskog prostora, uključujući meteorološke entuzijaste, nezavisne stručnjake i penzionisane profesionalne meteorologe, pokazuju znatno veću spremnost za učestala gostovanja i javne komentare.

Takvo angažovanje samo po sebi nije sporno. Svako ima pravo da, u skladu sa svojim kompetencijama, učestvuje u javnoj stručnoj raspravi, a profesionalno iskustvo stečeno tokom radnog veka može imati značajnu vrednost i nakon penzionisanja.

Međutim, problem nastaje kada se učestalo, neformalno i često nenaplaćeno medijsko angažovanje pojedinaca postepeno pretvori u očekivani model odnosa prema celokupnoj profesiji.

Tada se stvara pogrešna predstava da je stručni meteorološki komentar usluga koja treba da bude neprekidno dostupna, bez obzira na vreme, obim angažovanja i profesionalni status sagovornika.

Takva praksa može imati dugoročno nepovoljne posledice ne samo po materijalno vrednovanje stručnog rada, već i po sam ugled meteorološke profesije.

Potrebno je napraviti jasnu razliku između dobrovoljnog učešća u javnom informisanju, službenih obaveza koje proizlaze iz radnog mesta i posebnog profesionalnog angažovanja za potrebe medijskih sadržaja.

U slučajevima kada je reč o redovnom ili dodatnom angažovanju koje prevazilazi utvrđene službene obaveze, neophodno je odgovarajuće urediti pitanja organizacije, raspoloživosti, odgovornosti i naknade, u skladu sa važećim propisima i prirodom konkretnog angažovanja.

Profesionalni odnos podrazumeva i poštovanje vremena i stručnog autoriteta sagovornika.

„Meteorolog ne sme biti sveden na ulogu stalno dostupnog televizijskog komentatora čija je osnovna funkcija da popuni programski prostor. Meteorološka stručnost predstavlja rezultat dugogodišnjeg obrazovanja, neprekidnog usavršavanja i profesionalnog iskustva. Ona zaslužuje isti nivo uvažavanja koji se podrazumeva i za druge specijalizovane profesije”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Meteorolog ne sme biti sveden na ulogu stalno dostupnog televizijskog komentatora čija je osnovna funkcija da popuni programski prostor. Meteorološka stručnost predstavlja rezultat dugogodišnjeg obrazovanja, neprekidnog usavršavanja i profesionalnog iskustva. Ona zaslužuje isti nivo uvažavanja koji se podrazumeva i za druge specijalizovane profesije.

Istovremeno, nacionalna hidrometeorološka služba ima obavezu da obezbedi blagovremenu dostupnost informacija od značaja za bezbednost stanovništva, nezavisno od pojedinačnih medijskih zahteva i organizacije javnih gostovanja.

Zato bi budući model saradnje RHMZ-a sa medijima trebalo da bude zasnovan na jasnim procedurama, savremenim kanalima komunikacije, odgovarajućoj organizaciji rada i profesionalnom vrednovanju stručnjaka koji učestvuju u javnom informisanju.

Prioritet mora biti da javnost dobije tačnu i pravovremenu informaciju, a ne da se operativni rad stručnih službi prilagođava svakodnevnim zahtevima televizijskog programa.

Osmatračka mreža između kontinuiteta i tehnološke modernizacije

Očuvanje i razvoj meteorološke osmatračke mreže predstavlja jedno od temeljnih pitanja budućnosti RHMZ-a.

Dugoročni nizovi meteoroloških merenja imaju izuzetan značaj za klimatološka istraživanja, praćenje klimatskih promena, razvoj prognostičkih modela i brojne druge primene.

Prekidi u takvim nizovima mogu dovesti do trajnog gubitka vrednih informacija, zbog čega njihovo očuvanje mora biti predmet posebne institucionalne pažnje.

Istovremeno, način prikupljanja meteoroloških podataka menja se zajedno sa razvojem tehnologije.

Automatske meteorološke stanice, savremeni senzorski sistemi, radarska i satelitska osmatranja, kao i različiti postupci integracije podataka, postaju sve značajniji deo savremenih osmatračkih sistema.

Iskustva evropskih nacionalnih meteoroloških službi ukazuju na značaj kombinovanja automatizovanih i klasičnih osmatranja.

Takav pristup omogućava korišćenje prednosti savremenih tehnologija, uz očuvanje merenja neophodnih za kontinuitet dugoročnih nizova podataka, kontrolu kvaliteta i praćenje određenih meteoroloških pojava.

Pri tome, automatizacija sama po sebi ne garantuje očuvanje homogenosti klimatoloških nizova. Prelazak na novu tehnologiju zahteva odgovarajuću kontrolu kvaliteta, uporedna merenja, dokumentovanje promena i primenu stručnih standarda.

„Niske naknade i promenjene društveno-ekonomske okolnosti otežavaju dugoročno obezbeđivanje osmatrača, naročito na lokacijama na kojima je nekada bilo uobičajeno da isti zaposleni ili saradnici obavljaju ove poslove tokom većeg dela radnog veka”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Razvoj sličnog modela u Srbiji zahteva pažljivo planiranje, ulaganja u opremu i održavanje, unapređenje tehničke podrške i jasno definisane stručne standarde.

Posebnu pažnju zaslužuju i uslovi angažovanja lica koja obavljaju osmatranja na pojedinim meteorološkim stanicama.

Niske naknade i promenjene društveno-ekonomske okolnosti otežavaju dugoročno obezbeđivanje osmatrača, naročito na lokacijama na kojima je nekada bilo uobičajeno da isti zaposleni ili saradnici obavljaju ove poslove tokom većeg dela radnog veka.

Zbog toga se razvoj osmatračke mreže ne može zasnivati isključivo na očuvanju nekadašnjeg organizacionog modela.

Potrebno je uspostaviti održiv sistem koji će odgovarajućom kombinacijom automatizovanih i klasičnih merenja obezbediti kvalitet, kontinuitet i odgovarajuću prostornu pokrivenost osmatranja.

Modernizacija ne podrazumeva odustajanje od tradicionalnih osmatranja, već njihovo plansko prilagođavanje savremenim tehnološkim i kadrovskim okolnostima, uz očuvanje stručne i naučne vrednosti prikupljenih podataka.

Sezonske prognoze i potreba za razumevanjem njihovih ograničenja

Razvoj sezonskih prognoza, klimatskih servisa i specijalizovanih informacija za poljoprivredu, vodoprivredu i druge sektore predstavlja značajan pravac unapređenja nacionalne hidrometeorološke službe.

Međutim, prilikom predstavljanja ovakvih razvojnih mogućnosti neophodno je voditi računa o naučnim ograničenjima sezonskog prognoziranja.

Za razliku od kratkoročnih prognoza, sezonske prognoze prvenstveno pružaju informacije o verovatnoći odstupanja meteoroloških parametara od njihovih uobičajenih klimatskih vrednosti.

Njihova pouzdanost zavisi od regiona, godišnjeg doba, prognoziranog parametra i karakteristika atmosferskih i okeanskih procesa koji utiču na sezonsku predvidljivost.

Procena povećane verovatnoće razvoja nepovoljnih ili opasnih meteoroloških uslova nekoliko meseci unapred može imati značajnu praktičnu vrednost. Ipak, takva procena ne sme se poistovetiti sa pouzdanom najavom konkretne opasne pojave u određenom mestu i vremenskom periodu.

Ovo je posebno važno kada se govori o suši, koja predstavlja složenu pojavu i čije praćenje i prognoziranje zavise od više meteoroloških, hidroloških i agrometeoroloških pokazatelja.

„Modernizacija ne podrazumeva odustajanje od tradicionalnih osmatranja, već njihovo plansko prilagođavanje savremenim tehnološkim i kadrovskim okolnostima, uz očuvanje stručne i naučne vrednosti prikupljenih podataka”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Sezonske prognoze mogu pružiti korisne informacije o povećanom riziku od suše, ali njihova operativna upotreba zahteva jasno iskazivanje neizvesnosti, proveru uspešnosti prognoze i odgovarajuće tumačenje rezultata.

Razvoj sezonskih prognostičkih produkata zato mora biti praćen sistematskom verifikacijom, procenom njihove pouzdanosti i edukacijom korisnika.

Za poljoprivrednike, vodoprivredne organizacije i druge korisnike posebno je važno da razumeju ne samo šta prognoza pokazuje, već i sa kojom pouzdanošću, pod kojim pretpostavkama i na koji način se takva informacija može koristiti u donošenju odluka.

Stvaranje nerealnih očekivanja od sezonskih prognoza može dugoročno narušiti poverenje u meteorološke informacije.

Zato kvalitetan razvoj klimatskih servisa mora istovremeno obuhvatiti unapređenje prognostičkih metoda, proveru njihove uspešnosti i odgovorno predstavljanje rezultata.

Dostupnost hidrometeoroloških podataka i postojeći pravni okvir

Pitanje dostupnosti meteoroloških i hidroloških podataka od velikog je značaja za naučni razvoj, privredne aktivnosti, rad državnih institucija i informisanje građana.

Savremena nacionalna hidrometeorološka služba treba da omogući što jednostavniji pristup podacima i informacijama koje se prikupljaju u obavljanju poslova od javnog interesa, uz poštovanje zakonskih odredaba i odgovarajućih pravila korišćenja.

U tom pogledu razvoj otvorenih podataka, standardizovanih digitalnih servisa i savremenih informacionih sistema predstavlja važan strateški cilj.

Međutim, neophodno je imati u vidu i postojeći pravni okvir kojim je uređeno pružanje pojedinih meteoroloških i hidroloških usluga.

Vlada Republike Srbije je 2013. godine donela Uredbu o utvrđivanju naknade za pružanje usluga iz oblasti meteorološke i hidrološke delatnosti.

Prema tome, sistem naplate određenih usluga ne može se posmatrati isključivo kao posledica unutrašnje organizacione politike RHMZ-a, već ga je neophodno razmatrati i u kontekstu propisa koje donose nadležni državni organi.

„Ukoliko postojeći model ne odgovara savremenim potrebama javnosti, naučne zajednice i privrede, potrebno je razmotriti njegovo unapređenje kroz odgovarajuće izmene propisa”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Istovremeno, postojanje uredbe o naknadama ne može samo po sebi biti osnov za uskraćivanje pristupa informacijama koje su prema zakonu javne.

Zbog toga je potrebno jasno razlikovati pravo na pristup informacijama od javnog značaja, dostupnost zvaničnih hidrometeoroloških podataka i pružanje dodatnih specijalizovanih usluga koje podrazumevaju posebnu stručnu obradu, izradu analiza ili angažovanje dodatnih tehničkih resursa.

Ukoliko postojeći model ne odgovara savremenim potrebama javnosti, naučne zajednice i privrede, potrebno je razmotriti njegovo unapređenje kroz odgovarajuće izmene propisa.

Posebnu pažnju zaslužuje i pitanje dugoročne finansijske održivosti sistema prikupljanja, obrade, čuvanja i distribucije hidrometeoroloških podataka.

Dostupnost podataka ne bi trebalo posmatrati isključivo kao pitanje njihovog besplatnog ili naplatnog korišćenja, već kao deo šire politike javnih informacija, digitalizacije i finansiranja nacionalne hidrometeorološke delatnosti.

Cilj bi trebalo da bude sistem u kojem su prava korisnika, obaveze institucije i uslovi korišćenja podataka jasno uređeni, a informacije od javnog značaja dostupne na način koji omogućava njihovu stvarnu upotrebu.

Institucionalna reforma mora obuhvatiti i uzroke i posledice

Potreba za nezavisnom stručnom i upravljačkom analizom stanja RHMZ-a predstavlja opravdan predlog koji bi mogao značajno da doprinese definisanju budućih razvojnih prioriteta.

Međutim, vrednost takve analize zavisila bi pre svega od njenog obuhvata, metodologije i spremnosti da se odgovornost razmotri na svim relevantnim nivoima.

Takva analiza trebalo bi da obuhvati postupanje rukovodstva u okviru njegovih nadležnosti, uključujući način utvrđivanja prioriteta, raspodelu resursa, pokretanje razvojnih inicijativa i organizaciju stručnog rada.

Podjednako je važno razmotriti uticaj politike zapošljavanja, sistema zarada, zakonskih ograničenja i postupaka donošenja odluka na funkcionisanje institucije.

Drugim rečima, neophodno je sagledati i odgovornost nadležnih državnih organa za stvaranje uslova u kojima nacionalna hidrometeorološka služba treba da ostvaruje svoje zadatke.

„Neophodno je sagledati i odgovornost nadležnih državnih organa za stvaranje uslova u kojima nacionalna hidrometeorološka služba treba da ostvaruje svoje zadatke”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Odgovornost rukovodstva i odgovornost države nisu međusobno isključive kategorije. Naprotiv, njihovo jasno razgraničenje predstavlja preduslov za ozbiljnu institucionalnu reformu.

Posebno je važno da se kroz takav postupak objektivno vrednuje i rad stručnih službi.

RHMZ je tokom prethodnih godina, uprkos brojnim teškoćama, obezbeđivao kontinuitet meteoroloških i hidroloških osmatranja, izrade prognoza, najava, upozorenja i drugih stručnih produkata.

Postojale su oblasti u kojima su ostvarena unapređenja, kao i oblasti u kojima razvoj nije pratio savremene tehnološke mogućnosti.

Takvo stanje zahteva objektivno vrednovanje, zasnovano na proverljivim pokazateljima, a ne na pretpostavci da su organizacioni i razvojni nedostaci nužno značili i potpuni izostanak stručnih rezultata.

Nacionalna hidrometeorološka služba ne može se poistovetiti isključivo sa njenim rukovodstvom, upravljačkim odlukama ili pojedinačnim razvojnim projektima. Njenu osnovu čine stručnjaci, osmatrači, prognostičari, hidrolozi, klimatolozi, informatičari, tehničko osoblje i drugi zaposleni koji svojim radom obezbeđuju kontinuitet poslova od javnog interesa.

Upravo zbog toga neophodno je razlikovati odgovornost za eventualne propuste u upravljanju od stručnog i profesionalnog doprinosa zaposlenih.

U trenutku kada je ugled institucije ozbiljno narušen, takvo razgraničenje ima poseban značaj.

„Reforme treba da budu usmerene na otklanjanje utvrđenih slabosti, jačanje profesionalne samostalnosti i unapređenje kvaliteta rada, uz očuvanje institucionalnog znanja i postojećih funkcionalnih kapaciteta”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Poverenje javnosti u nacionalnu hidrometeorološku službu ne zavisi samo od njenog rukovodstva, već i od prepoznatljivosti stručnog autoriteta, pouzdanosti informacija i sposobnosti institucije da odgovori na potrebe društva.

Zato reforme treba da budu usmerene na otklanjanje utvrđenih slabosti, jačanje profesionalne samostalnosti i unapređenje kvaliteta rada, uz očuvanje institucionalnog znanja i postojećih funkcionalnih kapaciteta.

Kakvu nacionalnu hidrometeorološku službu Srbija želi?

Rasprava o budućnosti RHMZ-a trebalo bi da prevaziđe pitanje odgovornosti pojedinaca i da preraste u širu raspravu o mestu i ulozi nacionalne hidrometeorološke službe u savremenom društvu.

Meteorološke i hidrološke informacije danas predstavljaju neophodnu osnovu za donošenje odluka u brojnim oblastima, od zaštite stanovništva i upravljanja vanrednim situacijama do poljoprivrede, energetike, saobraćaja, vodoprivrede i prostornog planiranja.

U uslovima klimatskih promena njihov značaj dodatno raste.

Zbog toga razvoj nacionalne hidrometeorološke službe ne može biti posmatran kao izolovano sektorsko pitanje, već kao važan deo ukupne sposobnosti države da upravlja rizicima i štiti javni interes.

U narednom periodu neophodno je obezbediti dugoročnu kadrovsku politiku, konkurentnije uslove rada, pouzdanu osmatračku infrastrukturu, savremene računarske i prognostičke kapacitete, objektivno vrednovanje rezultata, kvalitetnije digitalne servise i efikasniju komunikaciju sa korisnicima.

Istovremeno, potrebno je uspostaviti institucionalni okvir u kojem su nadležnosti, razvojni ciljevi, izvori finansiranja i mehanizmi odgovornosti jasno definisani.

„U narednom periodu neophodno je obezbediti dugoročnu kadrovsku politiku, konkurentnije uslove rada, pouzdanu osmatračku infrastrukturu, savremene računarske i prognostičke kapacitete, objektivno vrednovanje rezultata, kvalitetnije digitalne servise i efikasniju komunikaciju sa korisnicima”

Slobodan Sovilj, Republički hidrometeorološki zavod

Takav sistem mora biti dovoljno stabilan da kontinuitet obavljanja poslova i ostvarivanje razvojnih prioriteta ne zavise presudno od promena na rukovodećim položajima.

Podjednako je važno razvijati kulturu upravljanja u kojoj stručni kriterijumi, transparentnost i profesionalna odgovornost imaju prednost nad preteranom centralizacijom odlučivanja.

Ukoliko država očekuje visok kvalitet hidrometeoroloških usluga, odgovarajući nivo tehnološke razvijenosti i pravovremeno informisanje građana, mora obezbediti i institucionalne, kadrovske i finansijske uslove za ostvarivanje tih ciljeva.

S druge strane, kada su nadležnosti, standardi i raspoloživa sredstva jasno utvrđeni, mora postojati i odgovornost institucije za rezultate koje ostvaruje.

Takvo uređenje omogućilo bi da se uspešnost rada procenjuje na osnovu proverljivih pokazatelja i jasno definisanih obaveza, umesto na osnovu pojedinačnih utisaka ili naknadnih tumačenja.

Problemi RHMZ-a zahtevaju otvorenu i argumentovanu raspravu. Neophodno je utvrditi šta nije funkcionisalo, zbog čega određene razvojne mogućnosti nisu iskorišćene i ko je za konkretne propuste bio odgovoran.

Međutim, podjednako je važno prepoznati ono što je funkcionisalo, što je unapređeno i što je ostvareno zahvaljujući stručnom radu zaposlenih, često u okolnostima značajno ograničenih resursa.

Objektivna ocena jedne institucije ne podrazumeva samo prepoznavanje njenih slabosti, već i razumevanje uzroka tih slabosti, vrednovanje ostvarenih rezultata i sagledavanje mogućnosti za budući razvoj.

Upravo takav pristup može predstavljati osnovu za reformu koja neće biti ograničena na promenu rukovodstva ili pojedinačnih organizacionih rešenja, već će doprineti uspostavljanju savremene, profesionalne i dugoročno održive nacionalne hidrometeorološke službe.

Ukoliko se reforme usmere isključivo na otklanjanje vidljivih posledica, bez preispitivanja institucionalnih temelja na kojima problemi nastaju, postoji ozbiljna opasnost da se iste slabosti ponovo pojave, nezavisno od toga ko u datom trenutku rukovodi institucijom.

Budućnost RHMZ-a zato ne zavisi samo od sposobnosti Zavoda da se menja, već i od spremnosti države da stvori sistem u kojem će znanje, stručnost i odgovornost imati uslove da ostvare svoj puni značaj.

Povod za ovaj osvrt: dr Ana Vuković Vimić, „Problemi u RHMZ neće biti rešeni samo hapšenjem nekadašnjeg direktora“, Klima101, 13. novembar 2026.

Komentari (0)

OSTAVI KOMENTAR