Dr Marina Andrijević: Ljudi koji će snositi najteže posledice klimatskih promena su najmanje krivi za njihove uzroke

U okviru serije intervjua sa domaćim istraživačima razgovarali smo sa dr Marinom Andrijević sa prestižnog berlinskog Univerziteta Humbolt. Marina nam je pružila sveobuhvatan uvid u nejednak uticaj klimatskih promena na različite države i kategorije stanovništva.

06/05/2022 autorka: Jelena Kozbašić
0

Dr Marina Andrijević je istraživačica sa naših prostora, i veoma je značajna u internacionalnoj naučnoj zajednici. Doktorirala je na čuvenom Univerzitetu Humbolt u Berlinu, a trenutno radi u Međunarodnom institutu za primenjenu sistemsku analizu (IIASA) u Austriji.

Fokus Marininog istraživačkog rada predstavljaju socio-ekonomski putevi i prepreke za adaptaciju na klimatske promene. S njom smo razgovarali o klimatskoj nepravdi, nejednakostima koje se pojačavaju pod uticajem ovog fenomena i o tome kako vidi budućnost klimatske akcije, pogotovo u svetlu aktuelnih kriza kao što je pandemija koronavirusa i aktuelna agresija Rusije na Ukrajinu.

Na doktorskim studijama bavili ste se socio-ekonomskim putevima i preprekama za adaptaciju na klimatske promene. Kakvi projekti nam pomažu da se prilagodimo na izmenjene vremenske uslove na Zemlji i šta nas sprečava da ih sprovodimo u većoj meri?

Vrsta prilagodbe na klimatske promjene, njen tajming, trošak, kao i prepreke koje stoje na putu prema tim prilagodbama zavise od geografske lokacije i socio-ekonomskih prilika na tom mjestu. Recimo, efikasna zaštita od rasta nivoa mora zahtijevat će velike infrastrukturne projekte. Uzmimo u obzir dvije zemlje za koje je suočavanje s ovim problemom egzistencijalno: Nizozemska i Kiribati. Nizozemska se već bavi velikim, multimilionskim projektima i njena ekonomija će moći investirati dodatne stotine miliona dolara u izgradnju brana da bi zaštitila svoje stanovništvo i privredu u budućnosti. Kiribati, s druge strane, ostrvska zemlja u Pacifiku čija je nadmorska visina uglavnom manja od 10 metara, bi uskoro mogla biti nenaseljiva zbog rasta nivoa mora. Međutim, za tu zemlju monumentalni projekti potrebni za prilagodbu rastućem nivou oceana neće biti mogući možda ni sa međunarodnom pomoći, a bez nje su definitivno neizvedivi, budući da je Kiribati jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. 

Nemaju svi jednaku mogućnost za prilagođavanje klimatskim promenama

Posvećeni ste i temama koje se tiču različitog uticaja globalnog zagrevanja na različite grupe stanovništva: žene, muškarce, decu, siromašne… Šta Vas je navelo na taj put? Navedite nam jedan primer nejednakosti efekta klimatskih promena koji Vas je možda najviše zabrinuo.

Srž problema klimatskih promjena je nejednakost i nepravda. Svi znamo da je stanovništvo koje će snositi najveće i najteže posljedice najmanje krivo za uzroke klimatskih promjena. Na primjer, nedavno sam učestvovala u istraživanju u kojem smo pokazali kako će mlađe generacije, pogotovo one rođene u drugom milenijumu – dakle one koje više-manje nemaju puno direktnog utjecaja na izvore klimatskih promjena, u svom životnom vijeku doživjeti puno više poplava, toplotnih talasa, suša i drugih ekstremnih vremenskih događaja nego što su to doživjele generacije njihovih roditelja i baba i deda. Ovakve paralele možemo povući i između bogatih i siromašnih, industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvoju, urbanih i ruralnih sredina, itd. 

„Mlađe generacije koje nemaju puno direktnog utjecaja na klimatske promjene će doživjeti puno više poplava, suša i drugih vremenskih ekstrema nego njihovi roditelji i babe i dede”

dr Marina Andrijević

Zabrinuta sam prije svega za djevojčice u zemljama niskog socio-ekonomskog razvoja. Djevojčice dosta češće nego dječaci izostaju iz škole, privremeno ili trajno, zato što su primorane da učestvuju u kućanskim poslovima ili nabavci vode po koju u vremenima suše moraju kilometrima pješačiti. Vjerojatnije je da će u takvim uslovima biti prinuđene na udaju, postati majke vrlo mlade i, generalno, neće dobiti priliku da nadoknade izgubljeno obrazovanje, zaposlenje i ostvarivanje svog potencijala.

Moj cilj u istraživanju je doprinijeti naučnoj zajednici i široj javnosti sa što je više moguće egzaktnih podataka o tome, kao i nekih konceptualnih veza koje možda nisu tako očite iako ih ljudi vrlo lako razumiju kad im se na njih ukaže. Na primjer, korupcija je korozivna za različite društvene procese, pa tako i za borbu protiv klimatskih promjena. Sredstva u teoriji namijenjena za prilagodbu na klimatske promjene tako mogu završiti u rukama korumpiranih političara, a opet će ispaštati najranjiviji dio stanovništva. 

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

Jedna od tema koju istražujete jeste i produbljivanje rodne nejednakosti izazvano klimatskim promenama. Na koji način globalno zagrevanje stavlja žene u nepovoljniji položaj od muškaraca?

Prije nekoliko godina rezultati meta-istraživanja studija koje su analizirale načine na koji klimatske promjene utječu na žene i muškarce su pokazali da je u dvije trećine studija zdravlje žena, fizičko i mentalno, više ugroženo. Na primjer, žene su češće izložene gladi u situacijama nestašice hrane kao posljedice vremenskih nepogoda. Česti su i porasti u nasilju u porodici nad ženama, isto tako u situacijama recimo financijskih poteškoća u vremenima krize. Trudnice su osjetljive na visoke temperature, tako da su učestaliji toplotni talasi opasni po zdravlje i majke i djeteta. Djevojčice često ispaštaju više nego dječaci, kao što sam ranije govorila. Ovo su samo neki od primjera, mada generalno su žene ranjivije zbog toga što im je često uskraćen pristup finansijama, obrazovanju, informacijama i drugim resursima koji su im potrebni da se pripreme i koliko je moguće zaštite od posljedica klimatskih promjena.

Da li Vas brine da bi poslednja dešavanja u svetu, poput rata u Ukrajini i pandemije, mogla da ‘gurnu’ društvo ka budućnosti u kojoj dominiraju nacionalizam i regionalno rivalstvo i kako ocenjujete da bi to uticalo na sposobnost civilizacije da se izbori sa klimatskim promenama?

Naravno da me brine. Ove dvije krize još uvijek traju i njihova najveća tragedija su mnogobrojni ljudski životi. Nakon toga dolazi ogromna ekonomska šteta i neizvjesnost u privrednom oporavku. Kao posljedica ovih kriza narušeni su i međunarodni odnosi, te imam utisak da je i sve veća skepsa prema mogućnosti diplomatskih rješenja kriza. Sve navedeno negativno utječe na, kao što sami kažete, sposobnost civilizacije da se bori s klimatskim promjenama. 

„Nadam se da će se naučnice i naučnici 2070. baviti temama drugačijim od ovim koje danas mene okupiraju”

dr Marina Andrijević

Međutim, nadam se da smo naučili važne lekcije koje nam mogu pomoći u ovoj borbi. Recimo, kroz iskustvo s pandemijom smo trebali naučiti da moramo vjerovati nauci i slijediti njene upute. Isto tako smo vidjeli da kada vladajuće strukture shvate krizu ozbiljno, fiskalni prostor za borbu s tom krizom se otvori i vlade su spremne potrošiti vrtoglave svote da bi spasili ekonomiju i radna mjesta. Ruska agresija na Ukrajinu, s druge strane, ukazuje na važnost energetske autonomije, a to je nešto što se može postići tranzicijom na obnovljive izvore energije. 

U svom radu se bavite promišljanjem o različitim budućnostima koje bi mogle da se odigraju. Da li ste optimistični da će svet 2070. biti bolje mesto za život nego danas?

Smatram da je jedini način da ljudi ostanu motivirani da se bore s problemima u ovom kompliciranom svijetu je da zadrže dozu zdravog optimizma i vjeruju da se stvari mogu promijeniti na bolje. Konkretno u svijetu klimatskih promjena, činjenica da još uvijek imamo otvorenu mogućnost da zaustavimo globalno zagrijavanje u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma, pa i ambicije vlada širom svijeta da okrenu politike u tom smjeru je ohrabrujuća. Naravno, sve zavisi od poteza u narednoj deceniji. Nadam se da će se naučnice i naučnici 2070. baviti temama drugačijim od ovim koje danas mene okupiraju.

Komentari (0)

OSTAVI KOMENTAR