Foto: Ivan Aleksic / Unsplash
Prognoza za dan 17. jul kaže: u Beogradu maksimalna dnevna temperatura 35 °C. Temperature oko i preko ovog praga prognoziraju se i širom Vojvodine, u Negotinu, Kraljevu, Nišu…
Kada temperatura dostigne 35 °C, što se često kolokvijalno zove i „vreli dan”, vrućina postaje zaista nepodnošljiva, i samo oni najveći zaljubljenici u toplo vreme i dalje mogu da govore o lepom vremenu.
Za većinu stanovništva, u pitanju su neprijatne, nesnosne vrućine – a za veliki broj naših sugrađana, one su i opasne po zdravlje. To posebno važi za one osetljive: starije osobe i hronično bolesne, za decu i trudnice, radnike na otvorenom…
Ali ovako vreli dani su nekada bili relativna retkost.
Kako pokazuju istorijski podaci Republičkog hidrometeorološkog zavoda, nekada je bilo sasvim normalno da u toku jednog leta u Beogradu temperatura nikada ne pređe ovaj prag – nije bilo baš verovatno, ali se dešavalo više puta u toku decenije.
Danas su takva leta sve ređa, a vreli dani su sve češća pojava.
U godinama između 1961. i 1990. godine, u vreme pre nego što su klimatske promene zaista uzele maha, prosek u Beogradu bio je manje od 2 dana godišnje sa temperaturom od 35 i više °C.
Ali očigledno je da se ta normala promenila. Ako posmatramo poslednjih 10 godina, taj prosek je nekoliko puta veći – danas je „normalno” 13,5 vrelih dana godišnje.
Mada je ovogodišnje leto za sada vidno prijatnije od rekordno toplog leta 2024, svejedno smo u Beogradu već imali pet dana sa 35+ stepeni Celzijusa. Svih pet je bilo tokom nedavnog toplotnog talasa – istog onog za koji su naši naučnici procenili da je danas 55 puta verovatniji nego sredinom 20. veka.
Zagrevanje nam donosi sve češće i intenzivnije ekstreme kao što su talasi toplote.
Mi nismo pripremljeni na takve uslove. Nismo pripremljeni ni na uslove koji već važe danas, a još manje na uslove koji će vladati u decenijama koje dolaze, kada će sve ove promene biti još intenzivnije.
Šta znači „nismo pripremljeni”? To znači da kada su naše kuće i zgrade građene, kada su dizajnirani naši gradski kvartovi i parkovi, naš saobraćaj, kada su organizovani školski rasporedi, kada je pisano naše zakonodavstvo o radnom vremenu – vrućine jednostavno nisu bile važan faktor, nisu bile toliko česte i intenzivne, toliko opasne.
Samim tim, mi nemamo usvojena i ustaljena pravila zaštite od vrućina, bilo da se radi o našim domovima, radnim mestima, školama ili drugim lokacijama naše svakodnevice.
Zato nam je neophodno prilagođavanje, i zato prilagođavanjem mora da upravlja država, jer je neophodno da se prilagodi čitavo društvo.