Udarac za britansku nuklearnu elektranu u izgradnji: Novo kašnjenje projekta koštaće 2,5 milijardi evra

Nuklearne elektrane su čuvene po probijanju budžeta i rokova izgradnje. Nažalost, u ovaj ekonomski potvrđen „stereotip” uklapa se i prva nuklearna elektrana u Ujedinjenom Kraljevstvu u poslednjih 30 godina

24/02/2026 autorka: Jelena Kozbašić
2
Građevinski radovi na nuklearnoj elektrani Hinkli Point C 2017. godine / Foto: Wikipedia (Nick Chipchase)

Francuska energetska kompanija EDF objavila je u svom najnovijem finansijskom izveštaju da prva nuklearna elektrana u Ujedinjenom Kraljevstvu u poslednjih 30 godina, pod imenom „Hinkli Point C”, ipak neće biti operativna pre 2030. godine.

Ovo je najnovije kašnjenje projekta, a samo ovo poslednje odlaganje projekta za godinu dana koštaće EDF neverovatnih 2,5 milijardi evra.

Uz nove troškove, ukupna cena nuklearne elektrane Hinkli Point C porašće na 40 milijardi evra, što je skoro duplo više od inicijalnih procena od 21 milijardu evra iz 2016, kada je projekat i dobio zeleno svetlo.

Međutim, stvarni trošak izgradnje biće daleko veći kada se u obzir uzme inflacija, pošto su dosadašnje procene kompanije EDF zasnovane na nivoima cena koji su važili još 2015. godine (tzv. fiksne cene).

Kompanija EDF u državnom vlasništvu Francuske, koja nadgleda izgradnju postrojenja, pripisala je najnovije kašnjenje nižoj produktivnosti od očekivane na svom glavnom programu elektromašinske instalacije. U pitanju je program koji obuhvata instalacione radove kao što su postavljanje cevovoda, kablova i kompleksnih sistema koji povezuju reaktore sa ostatkom elektrane.

Nuklearna elektrana gradi se u okrugu Somerset na jugozapadu Engleske. Sastojaće se od dve jedinice, odnosno dva reaktora, zajedničke snage 3.200 megavata. Procenjuje se da će postrojenje u celosti pokrivati oko 7% britanske potrošnje struje, snabdevajući oko šest miliona domaćinstava.

Ukoliko ne bude daljih probijanja rokova, prvi od ova dva reaktora će početi da proizvodi struju 2030, dok bi drugi trebalo da bude na mreži oko godinu dana kasnije. Ovo odgovara i dosadašnjem tempu radova: kako se navodi u medijima, radnici su čeličnu kupolu na drugu jedinicu podigli 18 meseci nakon prve, tek u julu 2025.

Ipak, važno je naglasiti da je fazno puštanje u rad tipična praksa za ovakve džinovske energetske projekte.

Prvobitni rok za izgradnju bila je 2025. Ali kašnjenja ovakvog projekta ne treba da nas iznenade

Kada je izgradnja nuklearne elektrane „Hinkli Point C” počela u martu 2017, završetak projekta očekivao se do prošle, 2025. godine.

Od tada se finalizacija pomerala nekoliko puta, delom i zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije (EU) i pandemije koronavirusa. Sva dosadašnja odlaganja rezultovala su u ozbiljnom probijanju prvobitno planiranog budžeta.

Ali to zapravo nije ništa neočekivano kada je reč o projektima nuklearnih elektrana…

Čuveni danski ekonomista Bent Flivbjerg je u svojoj knjizi „Kako se prave velike stvari” (How Big Things Get Done) izneo rezultate analize preko 16.000 završenih građevinskih projekata, podeljenih u 25 kategorija.

A nuklearne elektrane ispostavile su se kao jedan od najskupljih podviga sa najvećim kašnjenjima: ovakva postrojenja u proseku koštaju 120% više nego što je inicijalno projektovano, dakle više nego duplo. Dok izgradnja prosečno traje 65% duže nego što je planirano.

Od svih procenjenih kategorija, jedino se gore kotiraju – nuklearni otpad i organizacija Olimpijskih igara

Koliko je pametno kladiti se na nuklearne elektrane?

Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno ima devet nuklearnih reaktora u radu na četiri različite lokacije. Prema podacima istraživačkog centra Ember, tokom prošle godine oni su proizveli 12,4% britanske struje.

„Hinkli Point C” je prva nuklearna elektrana koju ova zemlja gradi od devedesetih godina prošlog veka. Postrojenje zapravo predstavlja okosnicu vladinog plana da u narednim godinama smanji zavisnost od fosilnih goriva i ispuni svoje zakonske klimatske ciljeve.

Nuklearne elektrane su održivi izvor energije koji ne emituje gasove sa efektom staklene bašte, a za razliku od varijabilnih izvora kao što su solar i vetar, proizvode struju danonoćno – i nezavisno od vremenskih prilika.

I pored toga što predstavljaju čist izvor energije, razvoj nuklearnih elektrana već decenijama prati otpor dela javnosti širom sveta, pre svega zbog nesreća iz prošlosti i trajnog problema odlaganja radioaktivnog otpada. Ali kao što se pokazuje u slučaju elektrane „Hinkli Point C”, veliki problem nuklearne energije su i – nepredvidivost rokova izgradnje i rastući troškovi.

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

Podsećamo, Republika Srbija je u novembru 2024. godine ukinula moratorijum na nuklearne elektrane. Dotadašnja zabrana njihove izgradnje bila je na snazi na osnovu Zakona iz 1989, donetog nakon katastrofe u Černobilju.

Tako je otvoren put da se nuklearna energija uvede u domaći elektroenergetski sistem. U razvoju svog nuklearnog programa, Srbija sarađuje upravo sa francuskim EDF-om.

Komentari (2)

OSTAVI KOMENTAR

  1. Klimaroš

    - "Nuklearne elektrane su održivi izvor energije" - "za razliku od varijabilnih izvora kao što su solar i vetar, proizvode struju danonoćno – i nezavisno od vremenskih prilika." - "I pored toga što predstavljaju čist izvor energije" Do sad sam ovaj website shvatao kao prilično ozbiljan izvor informacija, ali nakon ovakvog teksta, to pada u vodu. Samo ove tri izjave gore su dovoljne. Apsolutno su netačne, ali sa druge strane, fantastične su za plaćeni oglas. Na koji način je nuklearna energija održiva? Može beskonačno dugo da radi? Jedino održivo oko njih je samoodrživost i beskonačnost otpada koji prave, a koji će to ostati dok poslednji čovek ne nestane sa planete? Nuklearne elektrane rade danonoćno o ne zavise od vremenskih prilika? Srećno sa uključivanjem klime u vašoj vili na francuskoj rivijeri, ili npr na ciriškom jezeru, sem ako naravno Francuska i Švajcarska tad uvoze solarnu struju iz Nemačke, jer je gomila nuklearnih elektrana u FR i CH tad na minimumu rada, pošto su reke koje ih hlade 1. Na minimumu protoka zbog "vremenskih prilika" i 2. pregrejane usled rada elektrana na takvim vremenskim prilikama i ne mogu da izdrže više grejanja jer će to pobiti vecinu živog sveta u njima. "Čist izvor energije"? Da, ako ne gledamo dalje od nosa njihovog menadžera, npr da pogledamo u one krajeve gde će voziti, prerađivati i na kraju odlagati svoj večiti otpad. Sramota za autorku Jelenu Kozbašić, ili već onu/onoga koji joj je hijackovao text i ubacio ona 3 zaključka.
VIDI SVE KOMENTARE
  1. Jelena Kozbašić

    Poštovani,

    Hvala Vam na detaljnom komentaru i kritičkom osvrtu. Žao nam je što ste tekst opisali kao plaćeni oglas, jer nam je cilj isključivo informisanje o kompleksnim energetskim pitanjima na osnovu savremenih naučnih uvida.

    Možemo mi raspravljati o terminologiji, npr. o tome da li je i koliko nuklearna energija „čista”, ali u pitanju je oznaka clean energy koja se odavno koristi u svim relevantnim međunarodnim bazama, izveštajima i programima, uključujući i Međunarodnu agenciju za energetiku, a koriste je i stručna udruženja kao što je Ember Energy. Ona se u tom kontekstu suprotstavlja fosilnim gorivima, isključivo zato što njen rad podrazumeva minimalne emisije gasova sa efektom staklene bašte. Svakako da to ne znači da problem npr. otpada treba ignorisati, niti da se on ignoriše u postojećim studijama i programima koji nuklearnu energiju kategorišu kao „čistu”.

    Što se tiče pouzdanosti, potpuno ste u pravu da ekstremne suše i zagrevanje rečnih tokova mogu ugroziti rad elektrana (što smo videli u Francuskoj proteklih leta). Ali ona se u struci opisuje kao „bazni kapacitet” nasuprot tzv. varijabilnim izvorima kao što su solar i vetar, i isključivo se u tom kontekstu njen rad u članku opisuje kao „danonoćan”, što je nadamo se i jasno.

    Nadamo se da ćete nas pratiti i dalje.

    Srdačan pozdrav,
    Jelena Kozbašić