Ceh zavisnosti od gasa: Od 2021, EU je potrošila duplo više novca na uvoz fosilnih goriva

Na primeru Evropske unije (EU), novi izveštaj istraživačkog centra Ember pokazuje šta se desi kada se ekonomije temelje na fosilnim gorivima – i to iz uvoza: postaju osetljive na cenovne šokove, političke pritiske i nesigurnosti, a u konačnici plaćaju mnogo veći ceh

23/10/2025 autorka: Jelena Kozbašić
0

Evropska unija (EU) i dalje je izuzetno ranjiva na skokove cena energenata, prvenstveno zbog visoke zavisnosti od uvoza fosilnih goriva, upozorava istraživački centar Ember u svojoj novoj analizi.

Proizvodeći nešto manje od 42% domaće energije, EU je čak 58,4% primarnih energetskih potreba tokom 2023. godine pokrila uvozom fosilnih goriva. Ovo ih svrstava među vodeće uvoznike fosilnih goriva na svetu, zajedno sa Japanom, Južnom Korejom i Turskom, ali i među najizloženije globalnim cenovnim šokovima.

Posledice ovog prekomernog oslanjanja na uvoz dramatično je rasvetlila gasna kriza.

U periodu od 2021. do 2024. godine, uvoz fosilnih goriva koštao je EU ukupno 1,8 hiljada milijardi evra. To je preko dva puta više nego što bi račun iznosio da su cene ostale na nivoima pre krize, dodavši neverovatnih 930 milijardi evra na troškove uvoza.

Između 2021. i 2022, cena nafte skočila je dva puta, uglja četiri puta, dok su se cene gasa povećale sa oko 15 evra po megavat-času na čak 350 evra po megavat-času.

Izvor: Ember

Iako su se cene u međuvremenu smirile, i dalje ostaju povišene i nestabilne. Tokom prve polovine ove godine, prosečne cene gasa iznosile su 41 evro po megavat-času. To je za 41% više u odnosu na isti period prošle godine.

Dok je EU smanjivala oslanjanje na Rusiju, nove zavisnosti su isplivale na površinu, pre svega od Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Norveške.

Štaviše, u nabavci nafte i gasa ostaju vezani za mali broj dobavljača zbog čega ostaju ranjivi na političke pritiske i nove poremećaje u snabdevanju.

Autori analize zaključuju da će ova zavisnost i izloženost cenovnim šokovima ostati visoka sve dok ne dođe do značajnog rasta čiste energije i elektrifikacije. Razvoj solarnih elektrana i vetroparkova već je smanjio potrebu za uvozom fosilnih goriva uz izbegnute troškove od 59 milijardi evra u periodu od 2019. do 2024.

Po svemu sudeći, slične lekcije trebalo bi da savlada i naša zemlja: kako piše ekspert za energetiku Ljubomir Mitrašević, naš elektroenergetski bilans krpi se uvozom, kako uglja tako i struje.

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

Put ka stabilnim i pristupačnim cenama krije se na drugom mestu – u proaktivnom napuštanju ere fosilnih goriva.

Ubrzana elektrifikacija, koju pokreću domaći kapaciteti solara i vetra, nije samo pitanje borbe protiv klimatskih promena, već i ekonomska odbrana od budućih globalnih kriza. Za EU i zemlje poput Srbije, ovo je način da se trajno zaštite od nestabilnosti međunarodnih energetskih tržišta i da uspostave dugoročnu energetsku nezavisnost i stabilnost cena za svoje građane i privredu.

Stav stručnjaka: Da li su solar i baterije ključ naše energetske nezavisnosti?
Komentari (0)

OSTAVI KOMENTAR