Električna vozila su već postala deo svakodnevne upotrebe – ali sistem još nije

FOTO: Precious Madubuike / Unsplash

U posljednjih deset godina tržište električnih vozila prošlo je transformaciju kakva se rijetko viđa u energetici ili prometu. Broj električnih vozila u Europskoj uniji porastao je 36 puta – sa nešto preko 350.000 na preko 12 milijuna vozila sa punjačem.

Globalna prodaja raste iz godine u godinu. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalni vozni park električnih vozila bi prema aktualnim projekcijama mogao narasti na oko 240–250 milijuna do 2030. godine.

Istovremeno, cijene baterija pale su višestruko, čime su električna vozila postala dostupna znatno širem krugu korisnika nego prije samo desetak godina.

U tom smislu, električna vozila više nisu ni eksperiment ni nišna tehnologija. Postala su dio svakodnevne upotrebe.

Međutim, upravo tu dolazimo do ključnog nesklada koji obilježava trenutnu fazu tranzicije.

Iako se tehnologija razvija brže nego ikad, sustavi u koje se ta tehnologija uvodi (elektroenergetska mreža, infrastruktura za punjenje i modeli upravljanja potrošnjom) ne prate taj tempo na isti način. 

Razlog tome nije samo tehničke prirode. Riječ je o sustavima koji su razvijani desetljećima za potpuno drugačiji obrazac potrošnje, u kojem su proizvodnja i potrošnja bili relativno predvidivi, a promet gotovo u potpunosti odvojen od elektroenergetskog sustava.

Elektrifikacija prometa mijenja upravo tu osnovnu pretpostavku.

Tehnologija je spremna, ali sustav još nije

Većina aktualnih rasprava i dalje je usmjerena na pojedinačne komponente: koliko brzo raste prodaja vozila, koliko pada cijena baterija ili koliko se novih punionica instalira. No elektrifikacija prometa nije skup izoliranih ulaganja, već promjena načina na koji funkcionira cijeli sustav.

U praksi to znači da povećanje broja električnih vozila ne dovodi automatski do učinkovitijeg ili održivijeg sustava. 

Ako se punjenje događa bez koordinacije s proizvodnjom energije i bez razumijevanja stvarnih obrazaca korištenja, ono može generirati nova vršna opterećenja i dodatno opteretiti mrežu.

Drugim riječima, tehnologija je spremna, ali sustav još nije.

To se posebno jasno vidi u zemljama koje su najbrže elektrificirale promet, poput Norveške, gdje visoka penetracija električnih vozila otvara nova pitanja vezana uz upravljanje opterećenjem mreže, vremensko usklađivanje punjenja i integraciju s obnovljivim izvorima energije.

Slični izazovi sve su vidljiviji i u drugim dijelovima Europe, kako se udio električnih vozila povećava.

Planiranje infrastrukture više se ne može promatrati odvojeno od energetskog planiranja

Zbog toga će sljedeća faza razvoja elektromobilnosti biti znatno manje usmjerena na vozila, a puno više na integraciju. Ključna pitanja više nisu koliko imamo električnih automobila, nego kako se oni uklapaju u širi energetski i prometni sustav.

To uključuje povezivanje lokalne proizvodnje energije, upravljanje potrošnjom, razvoj infrastrukture za punjenje i digitalne alate koji omogućuju koordinaciju svih tih elemenata u stvarnom vremenu. Upravo digitalizacija i upravljanje podacima postaju ključni elementi tranzicije, jer omogućuju prelazak s pasivnog na aktivno upravljanje potrošnjom.

U praksi to znači da se planiranje infrastrukture više ne može promatrati odvojeno od energetskog planiranja. Lokacije punjenja, snaga priključaka i dinamika korištenja moraju se usklađivati s lokalnim kapacitetima proizvodnje i mreže, što zahtijeva drugačiji pristup razvoju projekata i donošenju investicijskih odluka.

U tom kontekstu, sve se češće razvijaju modeli u kojima se energija i mobilnost promatraju kao dio jedinstvene cjeline, primjerice kroz energetske zajednice ili lokalne integrirane sustave. Takvi pristupi omogućuju bolje iskorištavanje lokalno proizvedene energije, smanjenje opterećenja mreže i veću otpornost sustava na promjene u potražnji.

Jedan od konkretnih primjera takvog pristupa dolazi iz nizozemskog grada Utrechta, gdje je razvijen jedan od prvih većih sustava koji povezuje dijeljenu mobilnost i elektroenergetski sustav. 

U okviru projekta temeljenog na tehnologiji „vehicle-to-grid” (V2G), električna vozila ne služe samo za prijevoz, već i kao mobilni spremnici energije koji mogu vraćati električnu energiju u mrežu u trenucima najveće potražnje.

Sustav se temelji na floti dijeljenih električnih vozila povezanih s obnovljivim izvorima energije i pametnom infrastrukturom za punjenje, čime se omogućuje istovremeno rješavanje problema mobilnosti i stabilnosti elektroenergetskog sustava. 

U takvom modelu vozila postaju aktivni dio energetske infrastrukture, a ne samo potrošači energije, što predstavlja kvalitativni pomak u načinu na koji se promatra uloga elektromobilnosti.

Istovremeno, ovakvi modeli postaju i investicijski relevantniji, jer omogućuju predvidljivije tokove prihoda i učinkovitije korištenje infrastrukture, što je ključno za dugoročnu održivost projekata u energetici i prometu.

Za zemlje u regiji, koje tek ulaze u fazu značajnije elektrifikacije prometa, to predstavlja i izazov i priliku. U tom kontekstu, sve je važnije usklađivanje lokalnih inicijativa s europskim politikama koje potiču integraciju energetskih i prometnih sustava, jer upravo takvi projekti imaju najveći potencijal za skaliranje i financiranje.

Upravo u tom smjeru leži stvarni potencijal elektrifikacije prometa. Ne u samim vozilima, nego u načinu na koji ih uspijemo integrirati u sustav.Tranzicija ne ovisi samo o tome koliko brzo uvodimo novu tehnologiju, nego koliko dobro razumijemo sustav u koji je uvodimo.

O autoru

Dr Vedran Kirinčić je vanredni profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gde deluje u području elektroenergetike i energetske tranzicije. Njegov rad usmeren je na razvoj integrisanih rešenja koja povezuju obnovljive izvore energije, elektroenergetske sisteme i održivu mobilnost, s posebnim naglaskom na dekarbonizaciju saobraćajnog sektora. Kao konsultant sarađuje s javnim i privatnim sektorom na razvoju strateških i investicionih projekata u području energetike i elektromobilnosti. Aktivno učestvuje u projektima razvoja energetskih zajednica i energetske tranzicije na lokalnom nivou.