Foto: Wikimedia / Zerocool.marko
Gledano očima laika, svi planinski mrmoljci liče jedni na druge. Ali iz genetičke perspektive, među ovim specifičnim vodozemcima širom Evrope postoje značajne razlike. A te razlike moguće je spoznati samo u laboratoriji, proučavanjem njihovog DNK-a.
Sa holandskim Univerzitetom u Lajdenu i centrom Naturalis, tim domaćih istraživača sa Instituta za biološka istraživanja „Siniša Stanković” tako je otkrio da na Vlasinskoj visoravni živi vrsta mrmoljka koja je prethodno bila nepoznata nauci.
U novoj studiji, objavljenoj početkom novembra u naučnom časopisu Zootaxa, vrsta je nazvana vlasinski planinski mrmoljak, odnosno Mesotriton similis. „Mesotriton” na latinskom označava naziv za rod planinskih mrmoljaka, dok se „similis” prevodi kao „slično”, ukazujući na sličnosti u izgledu novootkrivene vrste na Vlasini i njenih srodnika.
Planinski mrmoljci su sitni vodozemci, prepoznatljivi po jarkonarandžastom trbuhu bez pega i bočno spljoštenom repu. Ženke su obično smeđe ili sive, dok mužjaci u sezoni parenja postaju tamnoplavi sa svetloplavom prugom na bokovima i niskom crno-žutom leđnom krestom.
Sve ove fizičke karakteristike nosi i vlasinski planinski mrmoljak. To se vidi i na fotografijama uzoraka same vrste prikupljenih na lokalitetu Selišta, tresetištu u blizini Vlasinskog jezera i sela Ruplje na planini Čemernik.
„Ipak, od originalnih holandskih mrmoljaka, on se genetički razlikuje barem onoliko koliko se mi razlikujemo od šimpanze”, slikovito je objasnio biolog dr Ben Vilstra, jedan od autora studije i profesor sa Univerziteta u Lajdenu.

Odavno se sumnjalo da planinski mrmoljci obuhvataju nekoliko kriptičnih vrsta. To je termin koji se u biologiji koristi za dve ili više zasebnih vrsta koje izgledaju gotovo identično i ne mogu se pouzdano razlikovati na osnovu spoljašnjeg izgleda.
U ranijem istraživanju iz marta ove godine, autori su potvrdili da postoji pet vrsta planinskih mrmoljaka, od kojih je za četiri ime već bilo dostupno prema tzv. Principu prioriteta u taksonomiji. Jedini neopisan, odnosno nepoznat nauci, bio je vlasinski planinski mrmoljak, ali i to se nedavno promenilo.
Prema navodima iz studije, fizička prisutnost nove vrste je izuzetno ograničena. Naseljava Vlasinsku visoravan i njenu neposrednu okolinu u jugoistočnoj Srbiji i zapadnoj Bugarskoj, na nadmorskoj visini između 800 i 1.630 metara.
Sama oblast rasprostranjenja iznosi 657 km², što predstavlja ukupnu površinu šireg geografskog okvira koji povezuje najudaljenije tačke na kojima se vrsta javlja. S druge strane, površina zauzeća procenjuje se na 116 km² i označava samo onaj znatno manji deo unutar tog područja koji čine konkretna, pogodna staništa na kojima vlasinski planinski mrmoljak zaista može da živi.
Drugim rečima, ovi novootkriveni vodozemci zauzimaju mali prostor. Štaviše, u pitanju je najređa vrsta planinskog mrmoljka u Evropi, ističu sa Univerziteta u Lajdenu.
„Od svih vrsta planinskih mrmoljaka, vlasinski planinski mrmoljak ima daleko najmanji areal rasprostranjenja”, pišu autori. „Njegovo rasprostranjenje ima mozaičan karakter, a ograničen areal i relativno mala ukupna populacija čine ovu vrstu posebno osetljivom na uobičajene regionalne pretnje, kao što su degradacija staništa, poribljavanje ili zagađenje.”
Prema zaključcima iz studije, vlasinski planinski mrmoljak ispunjava pragove geografskog rasprostranjenja za kategoriju „ugrožen” na Crvenoj listi Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN). Međutim, kako bi se utvrdilo da li su ispunjeni i dalji uslovi za takvu kategorizaciju, potrebna su dodatna istraživanja.
Kao dodatni izazov za populaciju, Ben Vilstra ističe razmnožavanje sa srodnim vrstama.
„Iako nama vrste izgledaju identično, parenje sa drugim vrstama planinskih mrmoljaka dovodi do potomstva koje ima mnogo manje šanse za preživljavanje.”
Ipak, sada kada je formalno prepoznat u nauci, vlasinski planinski mrmoljak može da bude bolje zaštićen od opasnosti sa kojima se suočava.
Najnovijim otkrićem, Vlasinska visoravan je još jednom demonstrirala bogatstvo svog biodiverziteta.
Samo nekoliko meseci ranije, u aprilu ove godine, objavljen je rad o pronalasku jedne od najređih mrkih algi na svetu, Bodanella lauterborni. Tim predvođen Aleksandrom Rakonjac sa Instituta za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci otkrio je na planinskom izvoru Sveti Nikola iznad Vlasinskog jezera ovu vrstu alge za koju se verovalo da je izumrla pošto skoro pet decenija nije zabeležena u prirodi.