Kako novi način snimanja serijala Dejvida Atenboroa pozitivno utiče na životnu sredinu?

Pandemija kovida-19 primorala je čuvenog britanskog prirodnjaka Dejvida Atenboroa da se osloni na lokalne filmske ekipe pri snimanju scena za svoj novi dokumentarac. Nenameravana posledica bile su i znatno niže emisije CO2.

04/10/2021 autorka: Jelena Kozbašić
0 izvor: The Guardian

Da li ste se ikada zapitali koliki ugljenični otisak ostavlja snimanje dokumentaraca proslavljenog britanskog voditelja Dejvida Atenboroa i na koji način su video zapisi lavova iz afričkih savana povezani sa klimatskim promenama?

Ova tema je aktuelizovana zbog toga što je prirodnjak Atenboro, na udaru pandemije koronavirusa, promenio način stvaranja svojih reportaža. Na bolje po životnu sredinu.

Zdravstvena kriza i sve prateće mere sprečile su producentsku kuću Silverback Films da, za potrebe snimanja BBC serijala The Mating Game, u divlje i daleke predele širom sveta šalje kamermane iz Ujedinjenog Kraljevstva. Umesto njih, Atenboro i Silverback Films angažovali su lokalne filmadžije.

Odluka je donela višestruku korist:

  • ispoštovan je raspored snimanja,
  • kreirana je prilika za nastanak još fascinantnijih scena nego u prošlosti,
  • srezani su troškovi ekspedicija i
  • smanjene su emisije štetnih gasova koje nastaju kao rezultat putovanja britanske filmske ekipe do egzotičnih destinacija. 

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

„Konstantno pokušavamo da budemo na pravom mestu u pravo vreme. Ovo je ključna veština koja je ograničena našim budžetom i vremenskim prilikama. Ukoliko postoji lokalac koji je na tom pravom mestu duže vreme, to smanjuje rizik da propustimo najbolji trenutak i rađa se prilika za nastanak nečega što je još magičnije”, objasnio je producent Džef Vilson i dao primer bik-žaba iz Afrike. 

„Bik-žabe se pare u vrlo specifično vreme. Neophodno je da padne dovoljna količina kiše i da napuni bare. Skup gomile ogromnih žaba podseća na okupljanja u barovima subotom uveče i borbu za ženke. Događaj traje između dva i tri dana, a možemo samo da nagađamo kada će se odigrati, pogotovo kada u obzir uzmemo klimatske promene”, rekao je Vilson za The Guardian.

Kamerman Rasel Meklaflin živi u južnoafričkoj provinciji Limpopo, što je pravo mesto za ovu pojavu. Na poziv kompanije Silverback Films, on je bio u niskom startu za snimanje, međutim za pravo vreme se načekao, prema sopstvenim tvrdnjama, od novembra do februara. Tada su tamošnju obalu pogodila dva ciklona. Bare su se napunile. „Bili smo na dva sata odatle i morali smo da reagujemo veoma brzo”, kazao je Meklaflin.

Ne samo da bi bilo gotovo nemoguće organizovati Britance da stignu da isprate parenje bik-žaba, već su upošljavanjem Južnoafrikanca napravljene značajne uštede ugljen-dioksida koji bi bio emitovan u atmosferu letom na relaciji London-Pretorija. Prema proračunima kalkulatora C Level, ugljenični otisak ovog putovanja za četiri člana filmske ekipe iznosio bi oko 11,5 tona ugljen-dioksida, što je ekvivalentno vožnji prosečnog putničkog vozila u dužini od gotovo 47 hiljada kilometara ili sagorevanju oko 6 tona uglja.

Efekat ovakvog vida snimanja posebno bi se osetio pri odlascima u još udaljenija mesta u Australiji ili Južnoj Americi. 

Ako bi ovaj izuzetak od pravila postao pravilo, bili bi napravljeni još veći rezovi u proizvodnji štetnih gasova i osetniji pozitivni uticaji na klimu.

Komentari (0)

OSTAVI KOMENTAR