Evo zašto će dostizanje ugljenične neutralnosti biti nova Svemirska trka

U narednim godinama nas čekaju velike promene i takmičenje država u borbi protiv klimatskih promena.

11/12/2020 autor: Nemanja Milović
1

Ovo je bez sumnje jedna užasna godina. Pandemija i ekonomska kriza koja sledi brinu mnoge građane i deluje da nam je, više nego ranije, potrebno da čujemo i neku dobru vest. 

Zato je pomalo iznenađujuće da razloge za optimizam ove godine možemo pronaći tamo gde inače nismo navikli, u oblasti klimatskih promena. To vam možda deluje čudno, ali sada je već izvesno da će  2020. godina, pored pandemije, ostati upamćena i po tome da je u njoj svet znatno podigao svoje ambicije za borbu protiv klimatskih promena.

U leto 2019. Velika Britanija je postala prva velika država koja se zakonski obavezala da će dostići ugljeničnu neutralnost do 2050. dok je Evropska unija isti zakon stavila u proceduru u martu ove godine. Nakon toga, deluje da smo na svakih nekoliko meseci mogli da čujemo da su neka kompanija, grad ili država obećali potpuno smanjivanje emisija do sredine ovog veka.

Već tada je delovalo da se stvari u sferi borbe protiv klimatskih promena popravljaju, međutim najveće iznenađenje dogodilo se u septembru kada je kineski predsednik Si Đinping u jednom govoru u okviru Ujedinjenih nacija obećao da će Kina, najveći zagađivač na svetu, isto učiniti pre 2060

Kada su samo mesec dana kasnije Japan i Južna Koreja, dve države koje se još uvek u velikoj meri oslanjaju na ugalj, takođe najavile postizanje ugljenične neutralnosti, postalo je jasno da smo ušli u novu eru klimatske diplomatije.

Konačno, još jedna velika vest je stigla početkom novembra, kada je Džo Bajden posle pobede na američkim izborima najavio da će neki od njegovih prvih poteza kada preuzme dužnost biti vraćanje SAD u Pariski sporazum i postavljanje cilja za neto nulte emisije (net zero).

Od naredne godine će prvi put skoro sve najveće svetske sile imati isti cilj kada je u pitanju borba protiv klimatskih promena i gotovo ¾ svetske privrede biće obuhvaćeno nekom vrstom cilja za dostizanje ugljenične neutralnosti

Uz to, komplikovana politička situacija nastala zbog pandemije će dostizanje neto nultih emisija učiniti još važnijim. Smanjivanje emisija će postati pitanje prestiža, a prva država koja uspe to da ostvari će dokazati svoju nadmoć. Dostizanje ugljenične neutralnosti će za moderno doba biti ono što je Svemirska trka bila za hladnoratovski period, a u nastavku teksta predstavljamo četiri glavna razloga za to.

Dostizanje ugljenične neutralnosti će biti izuzetno teško

Veći deo sveta sada za cilj ima postizanje ugljenične neutralnosti do sredine veka i to je sjajno, međutim obećanja su lakši deo posla, ono što predstoji je dug i mukotrpan proces smanjivanja emisija. Kada države i kompanije budu počele da rade na ovom zadatku, shvatiće da će dolazak do neto nultih emisija biti veoma težak.

Svakako je u oblasti obnovljivih izvora energije prethodnih godina napravljen ogroman napredak, te je zbog velikog pada cena sada u nekim delovima sveta isplativije izgraditi nova postrojenja koja struju proizvode pomoću sunca i vetra nego nastaviti sa korišćenjem starih termoelektrana na ugalj. Međutim, i pored toga, trenutna brzina izgradnje novih kapaciteta na obnovljive izvore nije dovoljna kako bi se do 2050. dostigla ugljenična neutralnost

Sektor za proizvodnju električne energije je trenutno najjednostavnije deugljenizovati, zbog toga je u toku proces elektrifikacije različitih oblasti, od grejanja i transporta do industrije, kako bi se umesto sagorevanja fosilnih goriva koristila električna energija. To sve naravno povećava tražnju za strujom što znači da će broj novih elektrana koje će morati da se izgrade u narednim decenijama biti ogroman. Uz to kako se povećava udeo obnovljivih izvora u mreži to rađa nove izazove koji će zahtevati znatne infrastrukturne promene.

Za neke sektore, poput transporta i grejanja, postoji jasan put za isključivanje fosilnih goriva, dok će u drugim oblastima poput građevinarstva, teške industrije i poljoptivrede to biti teže.

Kako vreme prolazi postaje sve jasnije da će za postizanje cilja ugljenične neutralnosti biti neophodno razviti tzv. tehnologije negativnih emisija koje hvataju ugljen-dioksid na izvoru ili ga izvlače direktno iz vazduha. Razvoj ovih tehnologija poslužiće kao još jedna arena za nadmetanje država koje će se truditi da dokažu superiornost svojih sistema.

Pored toga, smanjivanje poslednjih 20-30% emisija će biti veliki izazov i predstavljaće odličan način da političari i direktori velikih kompanija steknu poštovanje i slavu.

KLIMA101 NEDELJNI NEWSLETTER

Mlađim ljudima je više stalo do životne sredine

Još jedan faktor koji će ostvarivanje ugljenične neutralnosti postaviti kao najvažniju temu budućnosti su i demografske promene.

Poznato je da mladi ljudi klimatske promene vide kao važnije pitanje od starijih. Razlog za to je jasan, za starije generacije najteže posledice klimatskih promena deluju kao nešto što je predaleko u budućnosti i što možda neće ni doživeti, dok mlađi ljudi znaju da bi veoma zagrejan svet ka kome idemo mogao da bude njihova realnost.

U studiji koju je 2019. sproveo Amnesty International skoro 11.000 ispitanika iz Generacije Z (rođeni od 1997 – 2012) je klimatske promene izdvojilo kao glavno pitanje sa kojim se svet trenutno suočava. Pored toga, druga istraživanja su pokazala da su milenijalci (rođeni 1981-1996) i Generacija Z spremni da promene ponašanje i plate plate više za proizvode koje koriste kako bi smanjili svoj uticaj na životnu sredinu.

Kako vreme bude prolazilo, ove generacije će imati sve veću kupovnu moć i zauzimaće važnije pozicije u kompanijama, što će dodatno pogurati privatni sektor ka održivosti. U isto vreme kako milenijalci i generacija Z budu postajali sve veći deo glasačkog tela i političari će veći akcenat u svojim kampanjama stavljati na pitanja klimatskih promena i životne sredine. Začetak takvog trenda smo već mogli da primetimo u ovogodišnjim američkim izborima kada su klimatske promene bile jedna od ključnih tema u kampanji Džoa Bajdena. 

Određivanje prema klimatskim promenama će u narednim godinama biti obavezan deo svake poslovne strategije i političkog programa, a predvodnici ove borbe će steći status i moć.

Kako svet bude ubrzavao svoj put ka niskougljeničnoj budućnosti preduzetnici koji razvijaju rešenja za klimatske promene će biti popularni poput Nila Armstronga i Jurija Gagarina. Ovo je već počelo da se događa, pre samo nekoliko nedelja, Ilon Mask je postao drugi najbogatiji čovek na svetu nakon što je vrednost akcija Tesle porasla više od šest puta od početka ove godine.

Zeleni ekonomski oporavak

Koronavirus je ove godine uticao na živote svih ljudi, mnogi su se razboleli ili izgubili bližnje. U isto vreme, paralelno sa ovom tragedijom, milioni ljudi su ostali bez posla i sredstava za život. Sada kada su vakcine blizu zvaničnog odobrenja deluje kao da se kraj pandemije konačno nazire, a nakon što ona bude završena pažnja svih će biti usmerena na ekonomski oporavak.

Ovog proleća smo mnogo slušali o zelenom ekonomskom oporavku i deo tih obećanja je počeo da se implementira u politike. Evropska unija je predstavila svoj ambiciozni Zeleni dogovor, čiji je deo i Zelena agenda za Zapadni Balkan, a mnoge države u svetu su ulaganje u čiste tehnologije postavile visoko na listu svojih prioriteta.

Istovremeno analitičari su nas upozoravali da i pored ovih najava u velikom broju država planovi za oporavak obuhvataju i subvencije za sektore koji mnogo zagađuju. Međutim, i pored ove činjenice, napredak u smislu većeg finansiranja obnovljivih izvora energije je očigledan.

Takođe, kako stvari stoje, oporavak od pandemije će trajati godinama i izvesno je da ovo neće biti poslednji paketi ekonomske pomoći, a oni koje budemo videli u narednim godinama mogli bi da izgledaju znatno drugačije. 

Prema poslednjim izveštajima Međunarodne agencije za energetiku (WEO 2020 i Renewables)  ekonomski pokazatelji obnovljivih izvora energije izgledaju sve bolje i postaju jasni pobednici u odnosu na fosilna goriva. Kada postane očigledno da su „zeleniji” programi pomoći imali bolje rezultate države će taj aspekt više uključiti u svoje naredne planove.

Ceo svet će pratiti ko će se prvi oporaviti od pandemije. U tom procesu će biti jasnih pobednika i gubitnika, a nijedna država neće želeti da se nađe među gubitnicima. Zbog ovoga možemo očekivati veliku količinu državnih subvencija koje će znatno ubrzati energetsku tranziciju.

Ukoliko vam je potreban još nekih dokaz da će političari sve ovo posmatrati kao neku vrstu takmičenja, pogledajte samo neki od tvitova Donalda Trampa o razvoju vakcina, ili kako su Rusi nazvali svoju vakcinu (Sputnik V), što je jasna aluzija na svemirski program SSSR-a.

Kapitalizam gubi uporište u zapadnim državama

Poslednji razlog koji bi mogao da doprinese tome da ostvarivanje ugljenične neutralnosti postane nova „svemirska trka”, je možda manje očigledan nego prethodni, ali je takođe važan.

U poslednjih nekoliko godina su političari sa ekonomski levim idejama, poput Bernija Sandersa i Aleksandrije Okazio Kortes, uspeli da steknu veliku podršku u SAD, posebno među mlađom publikom. U isto vreme pokret „odrasta” koji promoviše zaustavljanje ekonomskog rasta je stekao veliki broj podržavaoca, posebno među mlađom obrazovanom populacijom sa evropskih univerziteta.

Ovo je dovelo do toga da sve veći broj ljudi vidi kapitalizam kao glavnog krivca za propadanje životne sredine. Kako ove ideje postaju sve popularnije među već pomenutim milenijalcima i Generaciji Z, društva sa kapitalističkim uređenjem će morati da dokažu da su u stanju da reše velike probleme u životnoj sredini ili da se suoče sa opasnošću ideološkog poraza.

Određivanje prema klimatskim promenama će u narednim godinama biti obavezan deo svake poslovne strategije i političkog programa

U isto vreme, ekološka pitanja postaju sve važnija čak i među ljudima koji podržavaju desne ekonomske politike. Istraživanje u Americi je pokazalo da mladi republikanci probleme povezane sa klimatskim promenama i životnom sredinom smatraju znatno važnijim u poređenju sa starijim podržavaocima te stranke

Zaključak

Svet je u poslednjih 20 godina postao dosta drugačije mesto. Nakon što su SAD dominirale svetskom politikom neposredno po završetku Hladnog rata, sada su se na međunarodnoj sceni pojavili izazivači, prevashodno u vidu Kine, ali i Rusije koja je povratila veći deo svoje moći.

Kako klimatske promene postaju ključno pitanje za građane širom planete lako je videti kako bi one mogle predstavljati arenu u okviru koje će se države nadmetati za prestiž i dominaciju, a pojedine naznake toga možemo primetiti čak i sada.

Ukoliko pažljivo pogledamo govor u Ujedinjenim nacijama tokom kojeg je predsednik Si u septembru najavio kineske ambicije za ugljeničnu neutralnost, jasno je da su mnoge poruke upućene američkom predsedniku Trampu koji je poznat po tome što ne veruje u klimatske promene.

Tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, Svemirska trka je dovela do neverovatnih napredaka na polju tehnologije, a čitav svet je pratio glavne proboje sa uzbuđenjem i radošću. I koliko god da je sletanje na Mesec nešto fantastično, zaustavljanje klimatskih promena je znatno važniji zadatak. Dobra stvar je da rešavanje izazova neće poslužiti samo za takmičenje među državama već će stvoriti jedno bolje društvo za sve.

Zaustavljanje klimatskih promena će takođe „naterati” države da više sarađuju i budu međusobno povezane, što je očigledno nedostajalo tokom pandemije

Komentari (1)

OSTAVI KOMENTAR

  1. Dragan Jovanović

    Uska vam je perspektiva. Smanjenje emisija vidite samo kroz prostu supstituciju fosilnih goriva nekim drugim izvorima energije. To jeste deo rešenja, ali mnogo bitnij i mnogo efektnij pristup je kvalitativna strukturna promena u procesima koji generišu velike emisije, i značajno smanjenje potrošnje energije kao posledica tih promena.
    Na temu proizvodnje hrane rešenje se već ozbiljno nazire u naučno-tehnološkim inovacijama koje odlično napreduju poslednjih godina : https://www.theguardian.com/environment/2020/dec/02/no-kill-lab-grown-meat-to-go-on-sale-for-first-time

    Urbanistička paradigma je takođe vrlo krupna tema. Žitelji ozbiljnih gustih gradova generalno troše višestruko manje energije za grejanje i kretanje nego žitelji sela i predgrađa, i zato je strašno bitno olabaviti pravne barijere za zidanje gustih naselja. Uz urbanističku ide i saobraćajna paradigma koja u manje više celom svetu izrazito favorizuje najneefikasnij od svih vidova saobraćaja – automobilski. Uravnoteženija saobraćajna politika može da dovede do višestrukog smanjenja potrošnje energije za kretanje, i to je neuporedivo kvalitetnije rešenje od pogonjenja gomile električnih automobila hektarima solarnih panela.